Potiskivanje filozofije kao spoznajne discipline jedna je od ključnih negativnih civilizacijskih tekovina moderne znanosti. Zahvaljujući kritičnoj masi fah-idiota (definicijski konkretno: znanstvenih specijalista bez uvida u druga znanja i sposobnosti da promišljaju svoje znanje i provode ga u vezu sa drugim znanjima i činjenicama) riječ filozofija poprimila je pejorativan prizvuk mudrijašenja. Takav proces pratimo sve do pojave kvantne fizike koja odbjeglo dijete znanja ponovo vraća svojoj rođenoj majci.
Od samog postanka vrste, u vječitoj težnji za novim znanjima o tajnama prirode, postojani ljudski um pronalazi razne putove. Ali rijetki su oni koji žive u trajnoj svjesnosti da je zajednički spoznajni diskurs filozofije i znanosti potpuno istovjetan:
- Racionalnost
- Metodičnost
- Sustavnost
Pri tome je važno podvući to da filozofija sadržajno obuhvaća sve znanosti. Praktična razlika koja ih dijeli je metodološke prirode, prije svega u pristupu predmetu spoznaje i racionalnom pokušaju tumačenja zbilje.
Neki se vjerojatno neće složiti sa takvom površnom usporedbom, ali to u ovom trenutku nije ni bitno. Cilj ove kolumne je naglasiti važnost trenutka u kome znanost ponovo poprima smisao višeg razumijevanja istine – znanja koje budi u čovjeku nadu i smanjuje ljudsku patnju. Jer znanstvena kemijska činjenica da je voda H2O ne igra u tome neku važnu ulogu.
No zanimljivo je reći da je filozofija uvijek bila pratitelj znanosti, jer sve što je vrijedno u njoj dali su nam briljantni umovi koji su želju za znanjem crpili u težnji za spoznajom bitka.
Kvantna fizika dala je tome i praktični smisao - spajanjem filozofijske teorije i znanstvene prakse.
Najviše zasluge u tome ima Vedanta. O vrijednosti ove filozofije dovoljno govori i sama činjenica da Indologija postoji kao posebni znanstveni smjer i vrsta studija na mnogim fakultetima širom svijeta. A njezin utjecaj na kvantnu fiziku, bez imalo sumnje, ima apsolutnu inicijalnu vrijednost.
Tome u prilog spomenimo nekoliko eksplicitnih izjava uglednih pionira ovog područja, onih čija se imena u potpisu kraljice znanosti bilježe sa štovanjem:
„Idem u Upanišade da postavljam pitanja“ (Niels Bohr)
„Kvantna teorija neće izgledati smiješno ljudima koji čitaju Vedantu“ (Werner Heisenberg)
„Jedinstvo i nastavak Vedante se odražava u jedinstvu i nastavku valne mehanike. Ovo je u potpunosti u skladu sa konceptom Vedante da je Sve u jednom“ (Erwin Schrödinger)
„Kada čitam Bhagavad-Gitu i usporedim kako je Bog stvorio svemir sve ostalo izgleda tako suvišno“ (Albert Einstein)
„Vede su najveća privilegija ovog vijeka“ (J. Robert Oppenheimer)
Trebalo bi nam puno vremena da utjecaj ove drevne filozofije na razvoj kvantnih teorija obradimo širinski i dubinski, zato svima koji o tome žele saznati više preporučam da nastave čitanje na ovome linku, uz pohvalu autoru članka na umijeću i trudu da izvore ideja i spoznajnu prirodu nekih važnih znanstvenih otkrića rasvijetli u ovom kontekstu.
A ja se ovoga časa (u predvečerje 22. kolovoza) svojim zbrčkanim mislima selim na Rujevicu, gdje nogometna Rijeka traži svoju istinu – smisao života u Ligi prvaka. Nije Vedanta, ali ima nešto i u toj filozofiji.
Kolumna Priroda društva, Davora Suhana, na portalu Moja Rijeka
