Već pune 23 godine Hrvatskom kolaju dva kurikuluma glazbenog odgoja koja, ovisno o prigodi, različito tumače povijesne i glazbeno-umjetničke vrijednosti poznate opere Nikola Šubić Zrinjski. Kulminacija ove komedije (meni nije smiješno, ali cijela Europa nam se smije) dosegla je vrhunac u prošli utorak, kada je 25 tisuća maksimirskih duša (s ove južne strane Maksimirske ceste) izvodilo popularni poklič bana Nikole i njegovih vojnika, pod umjetničkim ravnanjem nogometaša Josipa Šimunića, koji je od malih nogu maštao o tome da u dresu hrvatske reprezentacije dirigira ovom slavnom hrvatskom operom.
Ta želja ostvarila mu se prošli utorak, kada je ushićen pobjedom u zadnjoj kvalifikacijskoj utakmici za Svjetsko nogometno prvenstvo, nad reprezentacijom Islanda, uzeo u ruke dirigentski mikrofon i s već dobro uvježbanim ansamblom Vatrenih navijača izveo pravu glazbenu predstavu - i to u kopačkama.
Kritike publike, sasvim očekivano, ostale su podijeljene. Jožu to nimalo ne brine, a onima koji su pokazali da nemaju sluha za ovu vrstu umjetnosti dao je za domaću zadaću da malo bolje prouče povijest.
Bio je to oštar klizeći start koji je izazvao burne reakcije. Prvi se oglasio ministar obrazovanja Željko Jovanović koji isto predlaže i njemu, a od HNS-a i HOO-a traži hitno očitovanje o njihovom doživljaju cijelog koncerta.
Reagirao je i DORH. Sa malim zakašnjenjem, doduše, ali opravdano time da nisu mogli prije dok ne prikupe i sve dojmove hrvatske policije. Prema onome što mogu zaključiti, Šimu se tereti za krivu intonaciju, što će ga koštati samo maksimalne novčane kazne za ovu vrstu glazbenog prekršaja, ali to je još uvijek puno manje od onog iznosa koliko je i sam bio spreman platiti za svoj osobni gušt.
U ovom slučaju više ga brine kako je njegov nastup doživjela FIFA, koja trenutno skuplja dojmove svojih delegata. Budu li jednako impresionirani kao i svim našim dosadašnjim pjesmicama, vatreni će stoper cijeli život proklinjati Ivana plemenitog Zajca i njegovo velebno scensko djelo.
Ali ostavimo sad po strani negativne kritike i crne prognoze. Plasirali smo se u Brazili, i zato mi se nekako (a u svjetlu ovog događaja) interesantnijima čine izrazi podrške našoj repki.
Ima ih svakakvih. Javljaju se domaći i strani gledatelji, ljubitelji opere i nogometa. Najčešće preko fejsbuka. A od svih poruka koje sam uspio pročitati, najvrednija spomena čini mi se čestitka jednog srpskog navijača - što je glede ove neugodne situacije veoma bitno za razumijevanje onog dijela povijesti koju Šimunić smatra bitnom (a da je i sam nije potpuno svjestan)...Tim više jer se odmah vidi da je taj navijač glazbeno obrazovan, sa izrazito istančanim osjećajem za kritiku povijesnih melodija i tekstova naših slavnih junačkih epova (za razliku od nekih naših vrlih intelektualaca koji su ovoga tjedna na ocjeni umjetničkog dojma Šimunićevog koncerta pokazali da su gange maksimalni domet njihove glazbene kulture).
Sve su to sitnice koje su u konačnici jako bitne. Uostalom, čovjek je profesor pa to gleda i sa odgojne strane, što pak sa stanovišta opće problematike gore spomenutih odgojnih uputnika držim osobito važnim dijelom ove čestitke.
Evo kako glasi:
"Čestitam na pobedi i kvalifikovanju na Svetsko prvenstvo u Brazilu 2014. Hrvatska nogometna reprezentacija je to zaslužila, kao i navijači. Nadam se uspešnom nastupu, što vam želim.
Sve ovo oko sjajnog igrača, Šimunića, ne može da umanji vaš uspeh!
To što u Hrvatskoj i Srbiji nismo vaspitali mlade ljude šta je fašizam je blam prošlosti i sadašnjeg trenutka!
Čudovište nacio-mitologije jednom oslobođeno i pretvoreno u jedini smisao života ili još gore u samu ljudsku prirodu u jednoj zajednici koja ne priznaje postojanje onog drugog izvan njenih granica, odnosno ne priznaje postojanje sveta, svoje zadovoljenje može imati jedino u ravnodušnosti prema zločinu učinjenom prema bilo kome i na bilo koji način.
Pozdrav iz Novog Sada i još jednom čestitke!"
Da budem iskren, i mene je ova čestitka malo umirila. Prije toga bio sam jako nervozan, jer me ta stadionska dionica opere strahovito nervira...bude mi naprosto neugodno jer znam da si onda srpski navijači svašta misle...Ali kad vidim da i tamo ima ljudi koji sve to pravilno razumiju, svjesni da i oni s nama dijele istu muku, odmah mi je nekako lakše.
Zato - hvala, profesore. Bilo je to lijepo od Vas... Zbilja džentlmenski... Zabit ćemo jedan i za Srbiju!... I apsolutno vjerujem da ni Joe nema ništa protiv.
