Deset dana uoči najvažnije nacionalne odluke, smušeni sindikati, napukli GONG i dezorijentirani javni mediji kupusaju referendum, napuhujući ravnodušnost, nesnalaženje i zbunjeni cinizam. Deset dana uoči EU referenduma, velik dio javnosti doima se odrazom zemlje kojoj bi bilo draže da svega toga nema, zemlje koju muči kompleks inferiornosti, koja se skanjuje kao dijete kad se vrtiću najprije veseli, a onda ga uhvati panika kada na prag vrtića napokon i stupi.
Najveće razočaranje svakako je GONG. Nekada hrabra i dobro organizirana nevladina organizacija, zaslužna za poboljšanja izbornog procesa, izgubila je osjećaj za pravi trenutak. Godinama je šutjela, s pozom zagovornika europeizacije, a sada unazad nekoliko tjedana radi izravno protiv toga cilja. Ponajprije su zatražili odgodu referenduma, a potom ne prestaju tvrditi da referendum nije dobro pripremljen, da ljudi nisu obaviješteni, da nam vlada »prijeti« (sic!), i da je cijela stvar, manje-više, sumnjiva. Takve tvrdnje, dvadesetak dana uoči odluke, idu izravno naruku onima koji su protiv. Ljubiteljima teorije zavjere one su kao naručene. I dakako: čim je Nenad Zakošek prorekao novi mit o guskama u magli, neuspjeli pravaš Daniel Srb izjavio je da će protivnici EU »biti prisiljeni zaključiti kako je referendum nelegitiman i iznuđen«. Od politologa Zakošekova formata očekivalo bi se više političke mudrosti; ovako je ponudio argument radikalnoj desnici, koju i sam kritizira. Ozbiljan analitičar čuvao bi se usporedbe jugoslavizacije 1918. i EU referenduma 2012., jer zna da je takva usporedba štetna onoliko koliko je deplasirana.
S indikati nastavljaju glavinjati niotkuda ni prema čemu. Na dan referenduma kane početi skupljati potpise za referendum o referendumu. Koliko članova sindikata podržava tu nakanu, koliko ih razumije što ona znači? Nedjelja, 22. siječnja, trebala bi biti svečanost samosvijesti zajednice, vrhunac napora na poboljšanju društva i koncentriranje političke dobre volje. Ali ne: vječito neuspješni Matijašević i Ribić odlučili su zašiljiti svojom kapric-peticijom. Na dan referenduma o EU pokretati peticiju za olakšavanje uvjeta za referendum nezrelo je, nepotrebno i pogrešno. Zašto sindikalci, ako im je do boljitka vlastitih članova, ne pozovu članstvo da glasa za Uniju, a referendum o referendumu ostave za neka manje važna vremena?
Javni mediji, HTV, Hina i Hrvatski radio, posebna su priča. Hina je nedavno objavila vijest da se Danski narodni pokret protivi ulasku Hrvatske u EU. Spikeri Hrvatskog radija marno su je čitali. Danski narodni pokret minorni su desničari s jednim zastupnikom u europarlamentu. Takvo izvještavanje ne može se nazvati uravnoteženim, baš kao što se uravnoteženim ne može nazvati širokogrudno ugošćavanje protivnika EU u kasnovečernjim, najutjecajnijim, emisijama HTV-a.
Otkako je počela kampanja, jačaju tvrdnje da bi država trebala osigurati podjednak javni prostor i zagovornicima i protivnicima EU, neovisno o utemeljenosti njihovih argumenata. Dakako da ne bi: priliku bi trebali dobiti racionalni argumenti, a ne desničarski anonimci u sukobu interesa poput Dražena Keleminca i Željka Sačića. Posao države, NGO-a, sindikata i medija valjda bi trebao biti racionalno argumentirati za ono što je bolje. EU je bolja; i zato nije jasno zašto GONG, sindikati i javni mediji, hotice ili nehotice, zbunjuju i obeshrabruju birače. I zato, ako referendum propadne ili prođe s mršavim legitimitetom od jedva nekoliko postotaka, naši vrli demokrati, moralisti, reporterčine i »zaštitnici« radništva moći će se hvastati kako su svojom brigom za hrvatsku demokraciju pridonijeli - njezinu razgrađivanju
