Banner
Na Bujštini obilježena 77. godišnjica bitke kod Kućibrega
Hrvatski inovatori osvojili zlatne, srebrne i brončane medalje u Njemačkoj
DP: Covid potvrde za ulazak u Sabor zadiru u ljudske i političke slobode
Arhiv HRT-a do 1990: Kulturno dobro vrijedno milijarde kuna izlazi iz bunkera
Umrla Jelena Brajša, dugogodišnja ravnateljica Caritasa
Božo Petrov pozitivan na koronavirus
Večernji list: Probijen zadnji tunel na pristupnim cestama Pelješkom mostu

  Najljepše je doma

Kući poslije ponoći

  Anka Dorić           19.08.2012.         5295 pogleda
Kući poslije ponoći

Uz stol na tri noge
bez ijednog čavla
sjele su u pet do ponoć
da prizivaju duhove....

 

Stihovi su to pjesme Atomskog skloništa, koja je svirala često kao posljednja stvar, na repertoaru virovitičkog DJ-a koja bi svima nama koji smo ostali 'pomesti' dvoranu značila ujedno početak kraja disko večeri u popularnom Omladincu.

I dok su mi stopala ispod radnog stola plesala u odličnom ritmu pjesme znakovitog naslova 'Treba imat dušu', u glavi teleportiranu kroz prostor i vrijeme u dane prvih izlazaka moje generacije, prenuo me iz sanjarenja moj Marko u nastojanju da 'kupi' još budnih sati prije odlaska u krevet: „Mogu li još maloooo... barem sad, dok smo na praznicima - molio je - tek je ponoć mama.

Ove mlade generacije stvarno ne znaju što je disciplina, uhvatih samu sebe kako rogoborim, baš onako kako su govorili moji roditelji, a vjerojatno i njima njihovi. U njegovoj dobi, posljednje što sam ja vidjela na TV-u prije odlaska na počinak bio je Calimero u 19 i 15. Samo vikendom mogli smo malo duže bančiti po ulici, igrajući se skrivača, ili jednostavno skupljajući maglu na uglu, u blizini moje kuće, gdje su se skupljale djevojke i mladići, raznih okolnih uličica i generacija, od one moje sestre, do moje vlastite i svak bi pričkarao sa svojom grupom, dok bi im mi mlađi naprosto smetali u malim noćnim razgovorima koji su se najčešće vodili kod bandera na kojima bi danju visjele osmrtnice, a noću bi iste nestajale i osvanule poderane, svjedočeći o prolaznosti svega, pa i vremena.

Sjedili smo svi ili na ogradama, ili na hrpama drvenih klada koje su sustanari ulice kupovali početkom ljeta, da se osuše za zimu. I tako bismo se družili dok nečiji otac ili majka iz okolnog susjedstva ne bi zazvao svoje dijete, pa bismo se polako razišli, oni mladi u devet ili deset, a najstariji najkasnije do ponoći. Ako bi se tko od njih drznuo ostati duže, na odlazak kući potaknuo bi ga netko od starijih žitelja ulice, neljubazno viknuvši kroz prozor: ''Razlaz, Crta..Dosta je bilo..'' i nije im se moralo dva puta reći, jer nije jednom, nakon toga, ne posluša li se, osvanula kanta vode preko plota, i ohladila uzavrele, i najnoćobdijuće mlade mozgove....

Dok baka, (koju sam nakon smrti oca ipak uzela k sebi, unatoč kukanju dok je budna, kako nema slađeg i mekšeg kreveta od onog virovitičkog, iz njene spavaće sobe) ipak spava snom pravednice, daleko dubljim i mirnijim od onih dana kad smo moja sestra, ja kao i mladi poput nas, bez taksija i telefona, najčešće pješice, solo ili u grupi, ponekad na biciklu, a ponekad čak i na koturaljkama odlazili u grad na večernje izlaske, uživamo moj sin i ja, svatko u svom svijetu gledajući filmiće, igrajući igrice, čitajući omiljeno štivo, gotovo da se i ne sudarimo. Reklo bi se jezikom 80-tih: čista miroljubiva i aktivna koegzistencija, a kako i ne bi, kad je na godišnjem odmoru sve dozvoljeno! Frka nastane kad lomeći se tko će prije do frižidera maznuti puding ili sladoled, zaglavimo oboje na vratima kuhinje.

I jedemo odjednom naglo gladni, gotovo jednako kao kad sam dojurivši kući na crvenom poniju, nakon noćnog izlaska, po praznoj cesti na kome ni 'A' od auta gotovo da nije bilo, izmorena od straha od mraka na putu iz Centra grada do kuće zbog brze vožnje, tamanila hranu i s punim apetitom, bez opranih ruku, uz svjetlo lampice ili svijeće, što mi tata da je znao, ne bi baš oprostio jer je uvijek govorio ''ruke treba uvijek prati'', ko da je bio ''sin'' Andrije Štampara.

Ma ima li ljepšeg osjećaja nego poslije izlaska doći kući, smirit glad i žeđ, zasladiti se finom, neprskanom, i ne-GMO voćkom iz vlastitog vrta, ili zaostalim komadom slasnog nedjeljnog kolača i zatim, ponekad zgriješiti i ne oprati zube, čuvajući okus i miris nečijih usana na svojima, i uvući se u mirisne plahte, sanjariti o proživljenom, sve dok mr Sandman ne posipa kapke sanjivim prahom koji svaku mladost prevari i odveze u duboke snove...Ali dug je put još do tog smiraja ...prethode mu trenuci prepuni ponoćne napetosti otključavanja vrata dvorišne ograde koja cvile prokleto glasno, kao da ih otac namjerno nije htio podmazati, da bi sve ulične duhove, da ih je stvarno bilo, digla visoko među jablanove s druge strane ceste, u doba kada bi istom možda tek svakih 20 minuta prošao neki automobil, javila se svraka ili vrana, atu i tamo preletila lisica, nadajući se da će u gluho doba noći dok Virovitičke Udarne brigade spavaju, ubrati neku tustu uspavanu kokoš i ostaviti rastuženim domaćinima samo perje ujutro u kokošinjcu.

Kući smo se vraćale u grupama, s prijateljima, ili ako je bilo sreće, ruku pod ruku s voljenom osobom, a tad bi se put jako odužio te ponekad umjesto u 23 ili ako su starci bili baš jako jako dobre volje u 0.30 iza ponoći izlazak bi produžili pa i u sitnije jutarnje sate, uz dernjavu prvih pijetlova i probadajuće zrake sunca za umorne oči. Još mi se činio dužim put od uličnih do otvaranja kućnih vrata... dug deset puta više nego obično, kao svaka sekunda proživljena kod zubara. Kamene kocke između kojih su rasli buseni mlade trave na koje bi se podjednako neoprostivo spoticale noge u štiklama ili tenisicama, preumorne od plesanja usput se ponekad saplele i stale na domaću al' budnu mačku koja je sirotica jedva čekala da je se pomiluje i u gluho doba praskozorja psovale tiho u nadi da tata čvrsto spava i da nije ništa čuo, jer samo 5 minuta kašnjenja, značilo je zabranu barem jednog slijedećeg izlaska, što si nitko od našeg društva u sličnim situacijama nije volio priuštiti.

Vrata roditeljske sobe obično su bila otvorena, kako bi lakše i bolje osluškivali povratak, uglavnom se pretvarajući da spavaju, a tek kod svakog otprilike petog dolaska crni bi hodnik proparao majčin prijekorni glas: ''Djeco, djeco, zar opet tako kasno ...jutro će, tko zna gdje ste bile...osjeti se miris cigareta ... ma da niste možda pušile?'  Kako nitko od mojih nije pušio, mama je imala nos opakiji od hotelskog detektora za dim, a naše predvečer brižljivo oprane kose, imale su po povratku opor i jak miris mješavine cigaretnog dima iz Omladinca.

Povijest se ponavljala, samo se, zbog godišnjih doba mijenjala količina odjeće koja se u mraku skidala, zbog ostakljenih vrata, kako ne bismo sasvim razbudile ukućane. Ritual se ponavljao godinama, pa i onda kad je moja 6 godina starija sestra otišla studirati u Zagreb, a izlasci se zahvaljujući dobrim ocjenama i vladanju a ponešto vlastitoj diplomaciji i sve dubljoj starosti roditelja, koji su postali popustljiviji, produljili do 2-3 h iza ponoći, dok je pjesma ostajala ista, vrteći se na kraju svake disko večeri neposredno prije odjavnog instrumentala, Uspavanke za Radmilu M i jednako snažna kao nemirne i strasne duše o kojima je pjevala. . . .

U tren se pretvorilo
hiljadu noći i dana
odgovora nije bilo
jer za ljubav treba imat' dušu . . .


Dok plahutam sajber spejsom, a Marko sjedi na debelom tepihu, poput trave koji mu je od Božićnih blagdana kad sam ga svečano unijela u naš dnevni boravak jedno od najomiljenijih lokacija za igru i razbibrigu, u pozi Poglavice Slomljenog Pera i po tko zna koji put gleda Scooby Doo-a, čekajući dozvolu da ostane budan još malo, miluje me povjetarac 80-tih, donoseći miris žitnih polja, mladog kukuruza, i svježinu noćnog neba osutog zvijezdama. Nema ničeg ljepšeg nego gledati ih ležeći u hladnoj travi vrelih noći kolovoza, u nadi da ćeš, ako si sretnik, ugledat i pokoju padalicu...zaželjeti želju koja će ti se ostvariti....

Tek danas, nakon tolikih godina znam, da su te Suze sv. Lowrenca, kako ih zovu, samo meteorski kamenčići i čestice prašine što padajući ostavljaju svjetlosne tragove jer se neka usamljena kometa suviše približila Suncu...

Na fotografiji: DJ Mandy (Krešimir Mandić) i Vlado Kamber (lijevo), Omladinac, 2.siječnja 1982. godine.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

MMMM
1.9.2012. 20:42
Kao da je netko opisivao moje iskustvo i sjećanja, a ja sam izlazila u Vanadis. Netko je napiso da je kratko trajao, ali je trajao sasvim dovoljno za jednu generaciju mladih i dopuštenih izlazaka od početka do 10 navečer, pa do kasnije do jutra ;)
sandra mlakar
30.8.2012. 13:34
Naravno da mladi danas komuniciraju na neki drugi način i naravno da je Omladinac neponovljiv. Sve to stoji i sve su to samo izgovori. Uredništvo, svaka čast, sadržaja za mlade ne fali na webu nego u gradu. U Virovitici se ne vidi da grad misli na mlade.
slavujj
23.8.2012. 17:47
Nikakav Gradski savjet mladih, niti Mladež hdz-a ili Mladi sdp-a niti znaju ,mogu,hoće napraviti nešto za mlade a to im nije ni cilj,već prikupljanje mladih kao dio glasačke mase što i mladi ljudi,ma što tko o njima mislio,kao pametni ljudi ,svakako prepoznaju.
Mladi se danas zabavljaju ,druže i komuniciraju na jedan drugi način , mislim da je Omladinac bio dio onoga vremena i stoga neponovljiv.
drug
23.8.2012. 16:39
@uredništvo, stotine različitih udruga u kojima se mogu pokazati...? to je kao ona "sto babica , kilavo dijete"... najidealnija kombinacija za mlade je jedna udruga, za branitelje - jedna udruga a sve to skupa će državu najmanje koštati... eto nedavno se oformio u gradu nekakav Gradski savjet mladih...moš mislit iz čijeg su jata u tom "savjetu"
fitilj
22.8.2012. 23:57
Poštovano uredništvo, još samo da negdje na naslovnici nađete mjesta za Kirinu i Toletovu svetu sličicu i evo virovitici.net sponzora. Naravno onda se mora i pisati kako gazde kažu, a ne pustiti stoku sitnog zuba da piše onako kako joj je kjlun narastao.

Naravno nadam se da to nećete učiniti, a što se tiče Kirine i Toletove slike njih bi preporučio proizvođačima herbicida da ih naljepe na svoje proizvode, jer bi im kada znamo što je taj dvojac u gradu i županiji sve popalio i posušio, sigurno odmah porasla potražnja.
siniša prpić
22.8.2012. 20:25
"Uredništvo", samo me nemoj hvaliti...., dosta mi je ljubavi od vladajučih. O percepcijama bi se dalo. Postoje političari i političari, novinari i novinari, građevinari i građevinar. Generalizacija ne stoji. No, o tom, potom.
uredništvo
22.8.2012. 19:52
vobrado se u desetogodišnjem radu ovog portala složi s jednim tekstom, a Siniša odmah izkonstruira priču. Tipičan političar, pun lijepih riječi dok je u oporbi. Zato je bolje da ne obećavaš ništa, pa čak ni da ćeš nešto pokušati napraviti vezano za Omladinski dom.
Draga Sandra, imaju mladi svojih briga i sigurno ne brinu ovu našu, a još ih je manje briga što mi brigamo o njima.
Mi ovdje na portalu im posvećujemo dovoljno pažnje, puno je sadržaja njima najmjenjeno, pružamo im mogućnost da nešto pišu (Žukina, Smiljanić...)...
Zar to nije i više nego dovoljno? Nii jedan drugi virovitički medij to ne radi.
Svako u svom dvorištu! Na potezu je vlast, nju mladi čekaju.
Ali, mislim da je današnja omladina dovoljno organizirana i vrlo kreativna. Oni samo nisu društveno angažirani na način na koji smo to bili mi. Jest, onda je bila jedna partija i jedna omladinska organizacija, ali je omladina za razliku od današnje stranačke mladeži bila provokativna i nije samo klimala glavama.
Danas mladež ima ono što mi nismo imali - stotine različitih udruga u kojima se mogu pokazati, iskazati i dokazati. Nekoliko lijepih primjera ima i Virovitica.
siniša prpić
22.8.2012. 19:21
@Sandrica, dogodine ( kad ode HDZ ), krečemo s obnovom "Omladinca", naravno i nastavak projekta "Kapinci - Vaška". Na upadu će biti Čama i Mravac, a glazbeni urednik će bitii samo "Uredništvo". Pa što koštalo....
siniša prpić
22.8.2012. 19:09
Pojednostavnimo......,Iggy Pop - The Passenger lyrics.
Hebiga, "Uredništvo", kad imaš tehniku iz kenozoika ( Idoli )....., već su Ti ovi s "ljevice" mogli instalirati neku bolju opremu. Pitaj @vobrada, možda on potegne neke veze..., s obzirom da ste si bolji ovih dana.
sandra mlakar
22.8.2012. 14:08
Od sto glasa, glasa čuti nije! :) Što je sad? Pa daj recite - tako je, sandra, mi smo se malo prisjetili kako je nekad bilo i baš nam paše, nismo tako davno. Ili - nije tako, sandra, više mislimo na mlade kad se sjetimo naše mladosti. Ili samo preskočite sandru i nastavite gdje ste stali. Ovako bi čitatelji mogli pomisliti da sam neka vražja baba i rospijetina! :)
sandra mlakar
21.8.2012. 15:58
Boli vas briga za mlade, brijete samo po svojim uspomenama. Sori što kvarim ugođaj.
freeman
21.8.2012. 14:55
To je prostorija pored bine, nema dvojbe! A društvo iz uvijek zauzetog lijevog ćoška je bilo: Mandi i Razlog (oba pokojna), Ara, Stempi, Štenac, Afo, Moco, Komarac, Proka, Lila, Kata, Vlasta, Višnja, Marina, Ksenija, Cvrle...uf, ako sam nekog zaboravio...
uredništvo
20.8.2012. 21:36
Dakle, imamo prepoznatljivu tapetu, desno gore je Titina slika.... Na poleđini fotke piše: 2.1.82. oml. dom Vtc.
fortitude, rekoh pitanje je na mjestu jer uvijek postoji mogućnost zabune ili izblijedelog sjećanja.
Ja nisam bio s njima u društvu, onako od 0 do 24, ali sam uvijek bio tu negdje...
drug
20.8.2012. 21:09
Ona pozadina zidne tapete sa onim drvećem je postojala u kancelariji na bini, a sad dali je nekakva slična još negdje bila...?
fortitude
20.8.2012. 20:47
uredniče, nemam pojma da li je ili ne u omladincu ali frend je bio s Kamberom i Mandijem u društvu tih, i kasnijih, godina i misli da to nije u Omladincu. samo zato zatražih informaciju i potvrdu...
uredništvo
20.8.2012. 20:13
Htjedoh napisati, fortitude, da tvoj frend pojma nema. A ipak bih volio čuti da nam kaže gdje je fotka snimljena ako ne u Omladincu?
Mikeš09
20.8.2012. 18:04
Priča je odlična...a Omladinac je navodno nečija privatna imovina za koju grad nema novaca da ju otkupi ili vlasnik želi posve drugi sadržaj...
fortitude
20.8.2012. 17:57
moj frend tvrdi da to nije slikano u Omladincu!!?
sandra mlakar
20.8.2012. 11:41
Grad treba klincima ponudi prostor i sadržaje. Nije važan Omladinac, nego omladina. Ima novih Vatri, treba ih samo raspiriti. Ako se briga o mladima u gradu svodi na kafiće i poker-automate, nije čudo da bježi sva mladost! Evo, kako mi imamo lijepe uspomene iz osamdesetih. I današnjim mladima treba stvoriti neke uspomene!
uredništvo
20.8.2012. 8:49
drug,
Sjetimo se Mandija često, ostavio je traga u našoj kolektivnoj kulturi i osobno u našim životima.

E, da freeman - tulumi do zore u Strossmayerovoj nakon disca. Eto, mi koji smo živjeli bez roditelja ne samo da nismo morali hodati na prstima već smo dovodili i bučnu ekipu...
:-)
Goran
uredništvo
20.8.2012. 8:32
Sandra, Omladinac je prošlo vrijeme i nema nikakvog smisla forsirati nešto što oligrhija ne želi, a mladi ne prihvaćaju. Bilo pa prošlo, treba se sjećati lijepih stvari.
Pokušali su u novom dobu, kad smo upalili svjetlo s projektom novog imena - Vanadis. Funkcionoralo je to neko vrijeme i bilo je dobro (Vatra je, recimo izdanak tog vremena, tamo su neko vrijeme vježbali), ali nije bilo vizije i iskrene želje to zadržati. Jer treba ulagati, a ne može se, jelda, ništa ispod stola okrenuti. Ili vrlo malo!
Zadnja vijest o tom prostoru od prije par godina je da se iznajmljuje ili prodaje Tisku za knjižaru Tisak media.
drug
20.8.2012. 8:13
@sandra, u kapitalizmu treba srediti vlasništvo prostora a u našen viđenju kapitalizma valja "srediti" vlasništvo prostora, a kako ovo još nisu "sredili" nemogu ni srediti...
miško
20.8.2012. 7:30
Bravo Anka, bravo Virovitica.net!Vratili ste me u prošlost, u neko divno i sretnije vrijeme. Ne zato što smo bili mladi i nesputani, nije to nostalgija pa da samo po sebi ono vrijeme mora biti bolje nego ovo. Jednostavno čovjek je čovjeku tada bio čovjek, a danas je čovjek čovjeku vuk. I kao što kaže ova divna pjesma: Za ljubav treba imat duše. Danas je sve manje duše...
Odlično Anka!
sandra mlakar
20.8.2012. 0:38
A što treba učiniti da se Omladinac opet otvori?
freeman
19.8.2012. 21:23
naravno, ali sjetim se ja njega često....
drug
19.8.2012. 20:12
@ uredništvo, @ freeman... i ostali ... Za desetak dana je četri godine kako je Mandy umro... da je barem omladinac u funkciji pa da se tamo popije koja za sjećanje...
freeman
19.8.2012. 19:13
Eh, nekad smo poslije omladinca znali i kod tebe do jutra doma završiti na tulumu....
uredništvo
19.8.2012. 16:24
Da, to je Vlado Kamber! Nisam bio posve siguran pa radije nisam ništa napisao. Hvala freeman!
Ima još fotografija, ali nisam htio potrošiti sve u jednoj priči.
Uživajte!
Goran Gazdek
freeman
19.8.2012. 11:28
da, lijepo.....

pored Mandija je Vlado Kamber iz Grubišnog Polja.....uh koja su to bila vremena.....

...imaš li još slika iz tog doba Anka?


Još iz kategorije Najljepše je doma