Za vrijeme boravka na La Palmi vise puta sam otisao u Los Llanos de Aridane radi prolaska do drugih dijelova otoka, planinarenja i kupovine u dućanima, a nekoliko puta samo radi šetanja po Plaza de España gdje raste jedanaest stabala indijskog lovora s krošnjama sto se navijaju po cijelom trgu, na koji su dospjela zahvaljujući iseljenicima na Kubu koji su sadnice ili sjeme poslali na rodni otok radi "uljepšavanja šetnje".
Debla su im ogromna, vjerojatno najdeblja koja sam do sada vidio u životu, kao da ih mogu obuhvatiti dva veća čovjeka. A krošnje promjera oko 15 do 20 metara, oblo oblikovane tako da se grane spuštaju do otprilike dva i pol metra. Spajanjem s krošnjama susjednih stabala dobiven je ugodan ambijent, u kojem je uvijek hlad i sjena. Za vrijeme novogodišnjih praznika po njima se vješaju ukrasi, debla su omotana jednim kabelom lampica, a s grana vise figure u obliku crvenih borova. Unazad dvadeset godina pravokutni trg ograničen je samo za pješake, pa su ugostitelji ispod stabala postavili stolice i stolove, a pješaci hodaju po ulici koja je ranije služila za promet automobila.
Osim ovdje, stabla indijskog lovora dominiraju i Avenijom dr. Fleminga gdje su posđena u duzini od oko jedan i pol kilometar te uz zgradu tržnice. Prednji i stražnji ulaz u tržnicu ukrašavaju po dva stabla pod kojima su klupe na kojima građani sjede ili jedu nešto sto su kupili.
Ljepotom drveća oduševio se i Lonely Planet: "Opuštajuća i lijepa Plaza España srce je povijesnog grada. Veličanstvena, drevna i velika drveća indijskog lovora pružaju vrlo ugodnu nadstrešnicu od lišća čak i za najsunčanijih dana, čineći ovo mjesto idealnim za izlet, gledanje ljudi ili opuštanje u kafiću."
Povijest ovih stabala odlično je dokumentirana. Povjesničarka María Victoria Hernández navodi točno 1863. i 1864. godinu kada je bila sadnja na Plaza de España, 1932. godine na Plaza de Argual, 1956. godine na Aveniji dr. Fleminga i 1958. godine oko tržnice.
Prve sadnice su na La Palmu, a vjerojatno i opcenito na Kanarske otoke, dospjele u Los Llanos de Aridane prije 150 godina, s Kube, kamo su se stoljećima iseljavali Palmeri. Od koloniziranja karipskih otoka krajem 15. stoljeća i narednih španjolskih osvajanja u Novom svijetu, Palmeri su se iseljavali pretežito na Kubu, Venezuelu i u SAD, a manje u druge južnoameričke zemlje. Kolumbo je onamo, prvo u Dominikansku republiku, odnio šećernu trsku, koja je kasnije prenesena na Kubu i ondje postala glavna poljoprivredna kultura. Šećerna trska do tada je zapošljavala velik broj ljudi na Kanarima, ali Španjolcima se pokazala isplativija za uzgoj na Kubi, pa su onamo preselili proizvodnju za kojom je otišla i iskusna radna snaga. Među njima su se našli neki koji su se sjetili La Palme i poslali sadnice za uređenje svog rodnog grada.
Dobro su to procijenili, jer su se urbanistički sjajno uklopili u izgled Los Llanosa, a suptropska klima "vječitog proljeća" na La Palmi im savršeno odgovara. Jedino je neke primjerke sručila tropska oluja Delta koja je u studenom 2005. godine pogodila Kanarske otoke.
El Diario piše da je u spomenutoj knjizi María Victoria Hernández podatke o vremenu sadnje našla prema pisanju tadašnjih novina El Time, koje su 1863. godine izvijestile da ce se stabla saditi, a u veljači 1864. godine da su već posađena. Bilo je vise pokušaja slanja sadnica, brodom preko Atlantika, ali neke pošiljke nikada nisu dospjela na La Palmu, jer su potopljene u oluji. Jednu pošiljku poslao je Antonio Carballo Fernández, nećak jednog slavnog otočana koji je pokrenuo osnivanje srednje škole i novina. Prema usmenim informacijama povjesničarka kaže za El Diario da su stabla najvjerojatnije posadili učenici osnovne škole koju je vodio Daniel Santos Lorenzo.
Očito da ova stabla u Los Llanosu imaju veliku važnost kad se tako detaljno sve zna o njihovih stoljeće i pol. "Od prvih informacija o njihovoj sadnji 1863. godine stabla indijskog lovora na Plaza de España bila su svakodnevni protagonisti svih vrsta doganjanja. Njihova privilegirana pozicija učinili ih je sudionicima zbivanja svih vrsta, šetnji i zabava, a zahvaljujući njihovoj bujnosti i svježini zapazili su ih i mnogi putnici, fotografi i pisci, koji su ih ovjekovječili u svojim radovima i sjecanju", rekla je za El Diario María Nieves Barroso Ramos, koja je 2013. godine bila gradska savjetnica za kulturu.
Iako se zove lovor, na engleskom Indian laurel, vrsta Ficus microcarpa pripada rodu dudova (Moraceae) i potječe iz jugoistočne Azije. Odgovara mu suptropska i blaga klima, jer ne podnosi niske temperature ispod 15 stupnjeva Celzija. Pod otvorenim suncem najbolje uspijeva, nezahtjevan je na vrste tla, a razgranat i dubok korijenov sustav dobavlja mu duboko smještenu podzemnu vodu. Po izgledu se može zamijeniti za sličnu vrstu Ficus benjamin. Uzgoj u kontinentalnoj klimi moguć je u zatvorenom prostoru koji temperaturu zadržava iznad 15 stupnjeva Celzijusa.
