Veliki petak 2013. Sumorno, prohladno jutro. Ipak ovaj križni put, peti, jubilarni za 300 građana ovoga grada nešto znači. Mogu li oni promijeniti stvarnost ovog gospodarskog, političkog i svakog drugog egzistencijalnog trenutka naše Hrvatske, napose našeg grada Slatine ? Naravno da ne mogu. Ali križ oko kojega se roče to može „jer on je slika ljubavi Isusove, kojim nam pokazuje kako i koliko smo dužni ljubiti jedni druge. Križ je zapravo ljubav prema bližnjemu. No čovjek se boji smrti i ne može ljubiti. To može samo besmrtni Bog. Njemu se treba punim povjerenjem predati, pa će on izvesti ono što mi slabi ne možemo. Ta ljubav Božja postati će vidljiva na djelu te promijeniti nas i naš grad i lijepu našu."
Zato su se i sakupili u 9,00 sati pred gradskim križem u središtu grada da obiđu sve postaje u kojima se još radi ili se nakad radilo da ih Bog blagoslovi i održi za blagostanje njih i njihove djece. Predvode ih duhovni pastiri - župnici dvije slatinske župe Vladimir Škrinjarić i Nikola Jušić. Gradska uprava, Duhan, Graditelj, Gaj, Dom zdravlja, dječji vrtić, pijac, srednje i osnovne škole. Susretišta djelatne ljubavi kroz rad za sebe i bližnje, mjesta prenošenja životnog znanja i iskustva.
Ledina na sajmištu, koje je isto tako zamrlo. Mjesto nove crkve bl. Ivana Merza koja će se ove godine početi graditi. Župnik Nikola nadahnuto govori. „Pitaju se mnogi što će nam druga crkva u gradu ? Od 11.000 registriranih rimokatolika u gradu i prigradskim naseljima, svega 25% pohađa nedjeljnu sv. Misu". Na koga se to mi Slatinčani, hrvatski narod, državljani Hrvatske oslanjamo ? Na politiku i političare, banke, razne kurikulume zdravstvenog i drugih (pre)odgoja ? Hoćemo li ulaskom u EU i njenim financijskim fondovima sve riješiti ?
Može li nam biti bolje dok sve naše nade polažemo u ovo prolazno, proračunato i slabo ? Naši preci u puno težim povijesnim okolnostima, kroz pusta stoljeća tlake i obespravljivanja opstali su jer su znali reći i živjeti slogan BOG I HRVATI. Živjeli su iskreno bogoljublje, domoljublje i čovjekoljublje. Hoće li na početku 21. stoljeća ova generacija toneći, s pjesnikom reći „za čar trenutka prodali smo sve" ?
