Banner
Plenković: Spremni smo prihvatiti kvalitetne oporbene amandmane
Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu najviše studenata na anglistici - 120
Milanović nazvao Stožer paraustavnim tijelom
Jandroković: Opet jedna Milanovićeva kontroverzna izjava
Plenković: Optužbe na račun Stožera su ponavljenje, recikliranje tema
Capak ne želi reći koliko je ispričnica za samoizolaciju potpisao
Plenković: Ubrzat ćemo procedure posvajanja djece

  Priča

Kraj karijere

  Zlatko Erjavec           02.08.2020.         967 pogleda
Kraj karijere

Prestajem pisati, to je moja konačna odluka, obznanio sam ukućanima sinoć u vrijeme večere. Nije bilo reakcije, nitko se nije zagrcnuo niti pao sa stolice. Znao sam u čemu je stvar, jasno im je da kad ja nešto obećam to i izvršim. Dakle, nije bilo ni teoretske šanse da promijenim odluku. Znaju i žena i djeca da sam već nekoliko stotina puta odlučio kako prestajem piti alkohol i nekoliko desetaka puta sam prestajao pušiti. Ovoj radikalnoj odluci prethodilo je nekoliko stvari na kojima mi je supruga stalno prigovarala.

Kao prvo, ne voli moju strast za motorima i brzinom. Gotovo da nema dana kad ne sjednem na svoj plavi skuter marke Peugeot i uživam u vratolomijama. Jednom sam pogriješio pa se pred obitelji pohvalio kako sam jurio 35km/h i tu su počele moje nevolje. Te jesam li ja normalan, te znam li kako će njima biti ako stradam, a banku ne zanima ništa osim urednog plaćanja rate kredita. Kao drugo, knjiga koju sam napisao doživjela je nevjerojatnu popularnost. Dakle, ženi je sve bilo jasno, zna ona zašto sam ja otišao u pisce. Konačnoj odluci o prestanku pisanja prethodio je koncert grupe Vatra u Caffe baru Pub. Peto pivo napunilo mi je mjehur pa sam ga otišao isprazniti. Na izlasku iz WC-a gotovo sam naletio na damu koja je planirala ući u taj isti WC, samo ženski.

- Oh, pa vi ste onaj pisac, uzviknula je pa izvadila moju fotografiju iz torbice.

- Bila bih tako sretna kad biste mi dali autogram.

Posegnuo sam za kemijskom olovkom koja mi je već godinu i pol stajala za uhom čekajući ovaj trenutak. Malo sam puhnuo u nju ne bih li omekšao tintu koja se pomalo stvrdnula pa se potpisao preko fotografije. Gospođa je blistala od sreće, a tada sam izvadio knjigu iz stražnjeg džepa i uz smiješak joj uručio kao poklon. Gotovo smo se i izljubili, ali bila je gužva pa mi je nestala iz vidokruga.

- Znala sam, vikala je žena kad sam joj sav sretan spomenuo taj slučaj pred vratima WC-a.

Posegnula je za penkalom iza moga uha, slomila ga na dva dijela i bacila u smeće, a preostale primjerke knjiga povadila iz džepova hlača. Ne bih rekao da me ucijenila, to nikada ne bih rekao, ali onako usput je spomenula da mogu seliti ako ne prestanem pisati te glupe priče. Tu sam izgubio kontrolu nad svojim ponašanjem pa sam joj grubo odbrusio:

- Jesi li sigurna da je to pametno?

Bila je sigurna pa sam donio tako drastičnu odluku. Da kleknu i ona i djeca i preklinju me da nastavim pisati ne bi im vrijedilo. Kad kažem da je nešto konačno, od toga ne odstupam.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Priča



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.