Izumrla jadranska vrsta morskog psa pronađena u Crnom moru
Glavni odbor potvrdio Milanovića za SDP-ova kandidata za predsjednika Republike
Božinović: Država i kompanije moraju činiti sve u zaštiti od kibernetičkih napada
Plenković: Idući tjedan Vlada i predsjednik o imenovanju Markića ravnateljem SOA-e
Voštana replika kipa A. Lincolna rastalila se zbog ogromnih vrućina u Washingtonu
Michael Jackson je umro s 500 milijuna dolara duga
Umjetna inteligencija uči jezik tumora radi bolje dijagnoze

  Priroda društva

Kozmička bajka Djece sunca

  Davor Suhan/Moja Rijeka           27.03.2015.         2924 pogleda
Kozmička bajka Djece sunca

Oni su topli, vedri, dobrodušni, veseli, komunikativni, a vi ste sretan učitelj/nastavnik jer vaš školski sat je ispunjen radnom atmosferom kakvu samo možete poželjeti. Oni su, naravno, djeca s Downovim sindromom. Ne traže mnogo, a uzvraćaju stostruko. Uz dobru nastavnu pripremu, svaki provedeni radni sat s njima u razredu je čisti užitak – a u današnje vrijeme (kada u redovnim školama cvjeta maloljetničko nasilje) i posebna privilegija.

Zbog njihove urođene (genetske) dobrote,  zovu ih i djeca anđeli, djeca svjetla ili djeca sunca. No malo je poznato da ove sasvim pristale metafore imaju i svoju lijepu kozmičku priču, s vrlo bajkovitim metafizičkim prizorima, koja ih smješta u veoma posebnu skupinu ljudskih bića rođenih s uzvišenom svrhom – ozdravljenja Zemljine aure (narušene negativnim energetskim tokovima destruktivnih misli  koje isijavamo u svemir mi – takozvani normalni). 

Svojom blagom naravi, Down-ovci, slikovito rečeno, popravljaju ovu energetsku štetu, krpajući svojim sjajnim bioplazmičkim poljem energijske pukotine na auri majke Zemlje.

Za razliku od probuđenih (duhovnih tragalaca, meditanata, jogina, mistika…), oni to naravno čine nesvjesno – njihova plemenita anđeoska misija odvija se spontano, samim postojanjem.

Koliko u tome ima istine, teško ćemo saznati. Zemljinu auru teško je promatrati, mjeriti i pratiti.  Ali ono što znamo sigurno, je to da njihov vedri anđeoski duh djeluje ljekovito na auru ljudi u njihovoj okolini. A tu su stvari već daleko jasnije.

Energija misli i osjećaja već odavno je od pjesničke metafore postala stvarna fizikalna vrijednost koja se može laboratorijski promatrati i mjeriti – a nadasve i osjetiti.

Dr. Dawid Hawkins, poznati američki psihijatar, liječnik i znanstvenik, mapirao je vibracijsku skalu ljudskih emocija (takozvanu skalu svjesnosti) u rasponu od 20 do 1000. U svojoj dugogodišnjoj sveučilišnoj praksi poučavao je svoje studente da ljudi koji vibriraju na energijskoj frekvenciji bezuvjetne ljubavi (500) i mira (600) imaju veliki utjecaj na polje svjesnosti drugih ljudi i njihovo duhovno prosvjetljenje. Jedna osoba koja vibrira na razini mira (600), tvrdio je Hawkins, poništava utjecaj 10 milijuna ljudi koji vibriraju na razini nižoj od 200 (trenutna prosječna razina svjesnosti na zemlji je 207).

Stoga ne treba čuditi da sva djeca rođena sa Down sindromom tijekom svog odrastanja donose u svoj obiteljski dom jedan pozitivan duhovni i emocionalni preporod. Pri tome posebno treba spomenuti njihov oplemenjujući emotivni utjecaj na braću i sestre koji rastu uz njih.

Kao sportski trener i nastavnik u metodičkim sportskim igraonicama imao sam prilike raditi s jednim takvim djetetom. To iskustvo pamtim kao jedno od najljepših u svojoj profesionalnoj karijeri i gotovo da nemam riječi s kojima bih ga mogao opisati. U skoro dvije godine, koliko je trajalo naše druženje, izbrisao sam mnoge socijalne predrasude o toj djeci koje sam do tada u svom neznanju nosio u svojoj glavi. Vjerujući da postoje mnoge nepremostive prepreke u njihovoj potpunoj socijalnoj integraciji, primio sam se ove zadaće s izvjesnim strahom, najviše se plašeći reakcije ostale djece. No već poslije prvog sata bio sam zahvalan predsjednici kluba što nije poslušala moje glupe stručno-pedagoške opservacije kojima sam branio moj osobni razumni stav da za djecu s Down sindromom nemamo odgovarajuću nastavnu skupinu. Za mene je taj obrat bio veoma emotivan. Na kraju se desilo to da nam je svaki izostanak tog djeteta sa treninga  (bila je djevojčica) izgledao kao dan bez sunca – jer ova djeca to doista i jesu.  

Ovih dana imali smo prilike čuti mnogo zanimljiv priča o njihovoj posebnosti. Zato ja vjerujem u njihovu kozmičku bajku, i toplo se nadam da će jednoga dana naš zaostali obrazovni sustav pružiti im šansu da je pretvore u zbilju.

Kolumna Priroda društva Davora Suhana, portal Moja Rijeka

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Priroda društva