Kada je bivša premijerka naše šupačke države nakon poraza na izborima "kroz zube" izjavila: "Bit ćemo žestoka opozicija!" i kada je pobrala urlikanje grla iz svojeg političkog kulta, već sam dobro znao da ovdje nemamo vrijednost. Očekivao sam, nadao sam se, budala, da će jedna vrhunska politička figura spustiti glavu i reći kako je NAROD povjerenje dao nekome drugom, kako će se boriti da opet zadobiju povjerenje NARODA, te da će kao opozicija sada raditi u interesu NARODA. Ali ne. Oni su bili bijesni zbog rezultata izbora, toliko ojađeni da ni jednom rečenicom nisu spomenuli potrebe naroda. Štoviše, oni su nakon izbora obećavali da će "kajlati" vodeću koaliciju do te mjere da ih interesira samo političko-seksualna orgija s političkim protivnicima, a ni jednom izjavom nisu istaknuli koliko vrijedimo mi, narod.
Koliko vrijedimo? Budimo iskreni, mnogi od nas se svaki dan pretvaraju da je ljudski život neprocjenjivo dragocjen dok neki uporno guraju kolica paraliziranih osoba, njeguju osobe s Downovim sindromom, a neki svoja sredstva i vrijeme ulažu u sirotinju, neki u zbrinjavanje napuštenih pasa i mačaka. I to je posebna priča o ljudima junacima, svaka čast. Međutim, država i institucije nas mjere u brojkama. Osiguravajuće kuće, banke, tvrtke, svi računaju. Tri života iz godine 2011. vrijede koliko 100 života koji će postojati za 50 godina. Film "Klub boraca" je to karikirao kroz formulu. Formula kaže da se tvornici automobila ne isplati ispravljati grešku na modelu ako godišnje zbog toga pogine "samo" X ljudi. Isto tako, ni jednoj se naciji ne isplati ulagati u svemirski program koji bi skrenuo asteroid sa putanje, ako će taj asteroid za par godina svojim udarom ubiti "samo" toliko-i-toliko milijuna života. Zato i nema takvog programa, mi samo brbljamo o kamenju iz svemira, a propast svijeta je tu, u našoj sebičnosti.
Drugo istraživanje je postavilo pitanje "koliko je težak Internet?". Neki su rekli da mu je masa poput zrnca soli, dok su drugi procijenili Internet na masu jedne jagode. Te su procjene načinjene na temelju mase elektrona koji čine najveću Mrežu na svijetu. Sve dok jedan pametni čovjek nije prozborio u ime svih ostalih - Internet se ne mjeri elektronima, već idejama! On kaže: "Možete vagati Internet sve dok ne pomodrite, ali ta vam težina neće reći ništa važno. Internet povezuje ljude... I to se računa. Dakle, sprdate se da Internet ima masu jedne jagode? No, sjetite se da Internet još uvijek može zaustaviti tenkove. Bolje se upitajte koliko vrijedi ideja 'od ljudi, preko ljudi, ljudima'".
Koliko, dakle, vrijedimo? Ako pitate bivšu premijerku naše šupačke države, vrednuje se samo sumnjivi zbroj vaših glasova na izborima. Ako pitate banke i osiguravajuće kuće, vaša je vrijednost izražena statistikom u vašim novčanim dugovima. I to je isto kao da zbrajate nevidljive elektrone koji čine internetsku mrežu diljem svijeta. Ali ne dajte se ponižavati! Bolje pitajte onoga u kolicima kojeg gurate iz dana u dan, sačekajte osmjeh bolesnog djeteta, gledajte siromašnog kako jede to što ste mu kupili, obratite pozornost kad posvojeni pas mahne repom, opazite zahvalnost na licu žene kojoj ste ustupili mjesto u redu čekanja, slobodno zaplačite kad se pred nekim zaustavi tenk i iz njega izađe vojnik koji ne želi pucati na narod. Formula glasi "Vrijediš onoliko koliko voliš". Člana obitelji, bolesnika, susjeda, životinju, državu. I to je jedina formula po kojoj će nam se obračunavati život na kraju. Zato je bolje da sami počnemo računati odmah.