Sabor: U srijedu izjašnjavanje o amandmanima na paket poreznih zakona
Bernardić: Vladina porezna reforma je prodavanje magle i SDP je neće podržati
Vasilić: Pred jedinicama lokalne samouprave vrlo stresno razdoblje
Gordana Buljan Flander dobitnica Nagrade za životno djelo za promicanje dječjih prava
Dugine obitelji traže da se omogući udomiteljstvo istospolnim parovima
Vlada suglasna s HDZ-ovim prijedlogom sniženog PDV-a na elektronske publikacije i mahunarke
Za uzgoj goveda, koza, ovaca i peradi 24 milijuna kuna

Komšiluk naglavačke, kritika Olge Vujović: „Bog dernek pravi…“


  Virkas           Olga Vujović           10.02.2019.         1618 pogleda
Komšiluk naglavačke, kritika Olge Vujović: „Bog dernek pravi…“

Ljubitelji kazališnih predstava u Virovitici već se godinama vesele početku veljače – hladna, gadna, snježna, suha, vjetrovita, tiha- nevažno je budući da se tada priprema neka premijera. Naime, prema zapisima, u gostioni „Grčić“ je 3.veljače 1900. izvedena šala „Sluge muzikanti“ (a nastupilo je Tamburaško društvo „Sloga“) čime su „udareni“ temelji suvremenog kazališnog života u Virovitici ( vjerojatno i druženja nakon premijera kao sjećanje na lokaciju izvedbe- uostalom, poznato je da „prazna vreća ne stoji“!), a spomenuti datum proglašen je Danom virovitičkog kazališta.

Možda su se vremenom razlozi zagubili u bespuću, ali dobar običaj kazališnih premijera oko spomenutog datuma je ostao, da bi se pridružila i kazališta iz blizine i daljine u vidu Virovitičkih kazališnih susreta, pa je tako premijerom (8.2.2019.) predstave „Komšiluk naglavačke“ Nine Mitrović u režiji Darija Harjačeka i koprodukciji Kazališta Virovitica s Gradskim kazalištem Zorin dom Karlovac počeo 15. VIRKAS (8.2.- 10.3.2019.).

Kada se govori o često izvođenim hrvatskim dramatičarima, spominju se imena Mire Gavrana ili Mate Matišića (manje Martinića, Zajeca ili Ferčeca), a potpuno se ispuštaju imena Tene Štivičić ili Nine Mitrović, koje doduše ne pišu takvim tempom, ali su im tekstovi zanimljivi i prilično različiti.

Praizvedba crne komedije „Komšiluk naglavačke“ Nine Mitrović (1978.) bila je u riječkom kazalištu 2003., iste je godine tekst nagrađen na Danima satire u Zagrebu, a može ga se pročitati u knjizi „Drame“ (HC ITI, 2016.). Od tada je Nina Mitrović napisala još nekoliko drama (uglavnom sve izvedene), pa je pomalo neobično zašto je odabrana baš ova mladenačka, odnosno zašto se nije drugačije režirala.

Drama je strukturirana kao niz pojedinačnih, uglavnom konfliktnih scena, nakon kojih netko iskoči ili je izbačen kroz prozor od 20. do 1.kata, s uvodnim i završnim monologom zidara Huklije (pao s vrha zgrade) i susretima „padača“ u zraku. Dramaturginja Katarina Pejović zadržala je scene u stanovima, izbacila ove „padajuće“ razgovore (osim kada se svi nađu na tlu ispred zgrade), ali je nakon svake epizode „uposlila“ Hukliju (Draško Zidar) da prepriča događaj (što je u originalu pri kraju drame) s poštapalicom „Bog dao, Bog uzeo“ (što nepotrebno usporava radnju).

Sama predstava počinje Zidarovim vrlo uvjerljivo otpjevanim Huklijinim uvodnim monologom uz živu svirku (dobra glazba Damira Šimunovića), a nastavlja se vrlo dobro isprepletenim usporednim epizodama „Od staroga sin“ (sukob dvojice policajaca, odbačenog oca (Mijo Pavelko) i ambicioznog sina (Peđa Gvozdić) i „Budale se vraćaju“ (susret razočaranog „gastarbajtera“ kojeg je ostavila žena i prodala zajednički stan (Igor Golub) i nove vlasnice stana (Blanka Bart).

Šteta da taj redateljski princip Harjaček nije primijenio na ostale epizode, nego ih ja ostavio svaku za sebe, što ih je pomalo izbanaliziralo, jer su to sve dobro poznate priče iz „crne kronike“: „Od sina ćaća“(sin švercer (Goran Koši) , njegov prijatelj (Goran Vučko) i otac (Antun Vrbenski) raspravljaju o poštenju), „Operacija bez doktora“ (sukob loše operiranog pacijenta (Vanja Gvozdić) i podmićenog liječnika (Peđa Gvozdić), „Pila bez vozačke“ (osveta brata (Nino Pavleković) invalidne djevojke (Sara Lustig) nesavjesnom vozaču (Vanja Gvozdić)) i „Igra“ (ogorčeni branitelj (Goran Koši) koji je sa ženom (Vlasta Golub) uselio u stan izbjeglog Srbina uoči vlasnikovog povratka ).

Sve su to dobro poznate priče, koje završavaju padom kroz prozor (osim ove posljednje, jer branitelj ne samo da je „uzeo stan krivom Srbinu“, nego je na prvom katu, pa se ne može niti usmrtiti padom), ali baš zato što su „prilično normalne“ i raznolike, moglo ih se malo „pomaknutije“ izrežirati (dobro je da nema ovih razgovora dok lete s različitih katova, ali su suvišni Huklijini komentari – „prčka“ se i po Shakespeareu, pa se moglo i po „Komšiluku“).

Scenografija Vesne Režić asocira na novogradnju (s grafitima „Oko za oko, pasta za zube“ ili „Duži pendreci, duže se pamte“) i pri kraju svake scene dogura se okvir prozora s kojeg likovi skoče ili ih bace (dobro je rješenje što je taj iskorak u ponor naznačen, a ne doslovan).

Nisam sigurna da prepoznajem razloge za neke kostime (Morana Petrović) poput recimo uniforme Djeda Mraza u koju je odjeven „sfušani“ pacijent koji dolazi izravnati račune s nesavjesnim liječnikom.

Epizode se nižu bez nekih radikalnih zahvata, pa zanimljivost izvedbe leži na glumcima. Osobno mi je najbolja ona na prvom katu, kada se čovjek prene iz sna s krikom: „Sanjo sam da sam Srbin. Ja!“ U čemu je strahota sna otkrivamo kada saznajemo tko je Mićo i što je učinio, u čemu je Goran Koši izvanredan: njegova nervoza prilikom potrage za upaljačem, ogorčenje što se ne uspijeva ubiti niti skokom niti bombom, što je sve u svojem životu upropastio…

Bez obzira što napisani dramski tekst tu ne završava, pa niti izvedba ne prestaje, ova „crna“ humoreska sa sjajnim Košijem (kojeg dobro prati Vlasta Golub) bila bi efektan kraj. Vrlo su dobri Blanka Bart i Igor Golub kao povratnik iz Njemačke i nova vlasnica stana, Nino Pavleković i Sara Lustig kao osvetnički brat i obogaljena sestra, te Peđa Gvozdić i Mijo Pavelko kao policajci različitih naraštaja i svjetonazora.

Suština, da ne kažem poanta cijele drame leži u Huklijinom tekstu gdje između ostalog piše: „…. Bog dernek pravi i viče: što više, to veselije……… O da, Bog je komšija. Komšija šta vam pred nosom zalupi vratima“.

Skratiti, ispreplesti, ubrzati - možda bi takvim zahvatima tekst bio naglašeniji, a glumci slobodniji. „Sve što oćte da ljudi vama čine, činite i vi njima! To vam je sav zakon, to su vam svi proroci.“

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Virkas



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: