Zaplaču Kolumbijci jer se na spomen njihove zemlje uvijek nekako u glavi putnika povezuje kokain, kriminal i Escobar, ali teško je pobjeći iz svoje kože jer je opasno bilo do 2014. i mirovnog dogovora nakon 52 godine pakla. Rijetko ćete čuti nekog putnika koji se vratio iz Kolumbije, a da mu nisu nešto ukrali ili bar pročačkali kofer u hotelskoj sobi. Ne hodati mračnim ulicama, mahati lančićima i zlatom te skupim mobitelima - piše Slobodan Kadić u kolumni Putničke svaštarije Glasa Slavonije.
Uglavnom sam oprezan, ali na neke stvari ne možemo utjecati tako jednostavno, osim što se držim glavnog pravila da nesreću ne treba izazivati! Što bih radio po favelama Rija de Janeira ili siromašnih četvrti Bogote u kojima život ne vrijedi ni pišljiva boba? Ništa, jer ne želim dramu. Ljepše mi je razgledati znamenitosti grada ili ako mi padne šećer ili grah, biti masiran i njegovan u hotelu, a onda džakuziran do besvijesti, ako me razumijete. Zdrava pamet je najvažnija i uvijek je treba slušati, pa će zlo bježati od vas kao vrag od tamjana. Uglavnom, putnici namjernici ne izabiru Kolumbiju jer se gram kokaina može kupiti za pet dolara, već zato što je riječ o fantastičnoj zemlji punoj kontrasta i dragih ljudi.
I već sam lizao sladoled koji se na silnoj vrućini drsko topio dok sam pokušavao stići na brzi autobus (3000 COP kolumbijskih pesosa ili narodski - jedan dolar) koji bi me od Hiltona prebacio do strogog središta grada zone Museo Nacional. Puno sam puta doživio Bogotu, a i ona mene, nema onaj blistavi štih kao Medellin ili karipski San Andres. Često je tamna, a kiša zna bezvezno padati čitav dan.
Ljudi u Bogoti nisu mrki, već puni dobrote, kao stranac ste uvijek zanimljivi, pitat će vas otkud ste, a ako barem malo divanite španjolski, bit ćete zvijezda dana. U mene redovito gledaju kao u televizor RIZ, ali vjerojatno zbog frizure. Kad nije tamna, Bogota je puna zelenila, šaroliki grad pun šušura i za nas pristojnih cijena. Aviokarta iz Europe može se kupiti već za tristo eura, a pristojan hotel može biti vaš i za 15 eura po danu. Empanade s mesom i sokovi na ulici su jeftini, a većina Kolumbijaca jede s nogu.
Privatne su to pokretne kuhinjice s jeftinim jelima, a ne morate strahovati da će vas kao u Tajlandu slučajno zadesiti otrovanje, bakterija ili virus. Vole oni meso, churrasco (govedina na žaru) nadaleko je poznat, a onda pivo uglavnom teče u potocima. Glasni su domaćini, kad popiju, svi postanu Jasmin Stavros.
Elem, Kolumbija ima izlaz na Tihi ocean i Karibe, otoke, džunglu, dvije pustinje, plantaže banana, kave, planine sa snijegom i tropsku klimu. Da sve to doživite, potrebno je nekoliko mjeseci putovanja, a ako je čovjek prosječno štedljiv, Kolumbiju tri mjeseca može doživjeti već za 2000 eura (hrana, hoteli, autobusne karte, povratna karta iz Europe). To je jeftinije nego tri mjeseca u Hrvatskoj, surova realnost.
Za Kolumbiju ne treba viza do 90 dana boravka, a kroz biometrijske izlaze iz zemlje mi s našim putovnicama ne možemo, pa ne gubite vrijeme i odmah stanite u dugi red za klasičnu provjeru. I što vidjeti u Bogoti? Osim što se nalazi na 2600 metara nadmorske visine, grad je šarolik i obilazak treba započeti na planini Montserrat (3152 metra). Tamo se nalazi crkva, suvenirnice, a lako je dostupna uspinjačom odmah iz centra grada, Candelarije i Santa Fea. Može se i pješice, ali ne bih – hvala. Dvosatni je izlet lijep, a kad se opet spustite, čeka vas glavna ulica plesača, svirača, restorana i trgovinica, a i šišanje, ako zarastete (tri eura za stranu kosu, dva za domaću). Ako vidite biljke marihuane u prozorima, to je dopušteno, ali pušiti i prodavati nije.
E, sada, naravno da u Bogoti i drveće puši, tako da bih opet mogao o kontroverzama zakona cijeloga svijeta. I prostitucija je ovdje legalna (neki je gradovi mogu zabraniti poput Medellina u turističkoj zoni), cijene se kreću od dvadesetak dolara za najjednostavnije oblike općenja i penju sukladno s ponudom i potražnjom. Moderna Bogota leži u četvrtima Zona Rosa te Zona T. Moderne su tu zgrade i popularne trgovine poput Zare, a onda i trgovački centri s McDonaldsom i ostalim lancima brze prehrane.
Kolumbiju i Bogotu treba doživjeti, bez ikakvog straha, stoga je toplo preporučujem. Escobaru unatoč i usprkos!
