Rekordna sezona: 200 tisuća Hrvata ide na skijanje! (listopad 2010.), Kriza im ništa ne može: Oko 250 tisuća Hrvata krenulo u pohod na skijališta (siječanj 2009.), Na skijanje se uputilo više od 200 tisuća građana (siječanj 2008.), Tjedan na snijegu provelo 200 tisuća Hrvata (siječanj 2005.). I tako svake godine.
Na naslovnicama prebrojavamo skijaše od listopada do siječnja i za svaku godinu tvrdimo da je rekordna i da je ljubitelja zimskih radosti svake godine sve više, gospodarskoj krizi usprkos. Novinarski prilozi s graničnih prijelaza također su svake godine apsolutno identični: izvještava se o gužvi na granicama, velikoj seobi naroda, optužuje ih se da nose sarme u prtljažniku, a za tjedan dana na snijegu izdvojit će više od tisuću eura. Barata se postotnim povećanjem broja prodanih aranžmana u odnosu na godinu prije, cjenicima skipassova, bečkih šnicli i bolonjeza na skijalištima, novih vezova i brušenja skija.
Ne znam otkuda ta opterećenost brojem hrvatskih građana koji skijaju i tjedan dana božićno-novogodišnjih praznika provode u inozemstvu. Pa, nisu nikome ukrali novac i pobjegli preko granice. Ima tko je u ovoj zemlji za to zadužen. Čak i uz pretjerivanje i napumpavanje brojki riječ je o manje od pet posto stanovnika. Ukoliko u obzir uzmemo da u Hrvatskoj postoji 270 tisuća trgovačkih društava i poduzeća, brojka od 200 tisuća skijaša podrazumijeva da manje od petine direktora domaćih kompanija sa četveročlanom obitelji ide na skijanje.
S druge strane, šest posto stanovnika Hrvatske su alkoholičari, dakle više od 250 tisuća ljudi, a čak 30 posto prekomjerno pije. Sudeći po prošlogodišnjem istraživanju Hrvatska je preuzela vodstvo po količini popijenog alkohola po glavi stanovnika u Europi te premašila skandinavske zemlje i Irsku. No, to bi bila vijest za naslovnicu samo ukoliko je od tih 250 tisuća alkoholičara, 200 tisuća skijaša.
