SLATINA - Pozornost prolaznika na Trgu sv. Josipa u Slatini u utorak je plijenila Lorena, neobično vozilo neobičnoga kolekcionara Marka Smolčića. Motocikl na tri kotača od zamisli do gotovog proizvoda njegovo je djelo, čija je ručna izrada trajala sedam mjeseci. - Motor je Citroenov jačine 25 kilovata ili 35 konjskih snaga, brzine se mijenjaju nogom, a blokada kotača omogućava vožnju u krug. Ima hidrauličnu nožnu, ručnu i parkirnu kočnicu, s kočionim diskovima i dobošima, može voziti unatrag, a tu je i starinski kasetofon s 200-vatnim zvučnicima, kaže Marko. Smolčićev motocikl postiže brzinu i veću od 150 kilometara, a kaže da je osobno vozio do 120 kilometara. Dijelove koje je morao kupiti platio je oko 13.000 kuna. Motor mora ići u Veliku Goricu da se ukuca broj, a onda na atest da bi se mogao registrirati. Sličan motor Marko bi izradio za oko 10.000 eura. Ne zna što će biti s ovim koji je napravio, kaže da će ga možda prodati i napraviti drugi, a možda i neće.
U Smolčićevoj garaži je Tomosova izvedba Citroenova Spačeka iz 1964. godine, koji je, kako kaže, kupio za malo novca u okolici Rume, dopremio u Slatinu i osposobio. Danas je registriran i još uvijek je u voznom stanju, ali ga rijetko vozi. Kaže da je to jedino takvo vozilo na području bivše Jugoslavije. Jedinstveni ukras na vanjskom zidu garaže, visoko ispod krova, je motor DKV iz 1951. godine od 190 kubika. Dobio ga je besplatno jer je `povukao vodu` i ne može se osposobiti za vožnju, ali do Markove smrti neće sa zida. Smolčić je 1992. godine zamjenom imanja doselio s obitelji iz Rume, po zanimanju je rukovatelj radnim strojevima, ali je teško reći što sve nije radio. Na proplanku iza svoje njegove kuće u slatinskoj Ulici braće Radić stoji vjetrenjača, koju je također prije nekoliko godina sam napravio. Jedina je to vjetrenjača u Slatini, a Marko kaže da takve nema u cijeloj Hrvatskoj. Visoka desetak metara, s rasponom krila od šest metara, radila je sve do jednog udara groma. Kad bude imao novaca popravit će ju, a budući da leži na izvoru vode, ona će davati struju i crpiti pitku vodu. - S obzirom na visinsku razliku od 25 metara, pitka i neklorirana voda će slobodnim padom biti dostupna građanima koji je trebaju, planira Marko. Kaže da je već dobio i pumpu, ali mu treba novac da ostvari svoje zamisli, jer su za njegove izume jednako važni novac i volja.
- Sada radim jedno vozilo na propeler, jedan lagani bicikl koji će pokretati elisa. Materijal je već spreman. Još samo čekam komandu ovdje, kaže Smolčić pokazujući svoju glavu. Na pitanje otkud mu znanje, volja i ljubav za takve izume, Marko jednostavno odgovara pojma nemam, a sve što zna naučio je čitanjem i raspitivanjem. On pripada onoj rijetkoj skupini ljudi za koje kažu što oči vide, ruke naprave. Ipak, Marko je samo brojka u statistici Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.
