Banner
U Hrvatskoj 10 slučajeva majmunskih boginja, očekuje se dolazak cjepiva
Hrvatska po stanovniku godišnje baca oko 71 kilogram hrane
Djeci iz Ukrajine darovani bicikli, romobili, role i oprema
Na Makarskom primorju više od 55.000 gostiju
U Međimurju otvoren vidikovac na Mađerkinom bregu s pogledom na četiri države
Njemački predsjednik: Putin vodi rat protiv europskog jedinstva
Neslužbeno: gorivo će pojeftiniti

  Putujem i pišem

Kokoreč, gondole i baklave pune ljubavi

  Slobodan Kadić/Glas Slavonije           27.07.2022.         705 pogleda
Kokoreč, gondole i baklave pune ljubavi

Merhaba. I još sam u neobičnoj Turskoj, duže nego što sam to planirao! Istanbul sam davnih godina obišao, pa mi se ćeifnulo proputovati čaršijama i kasabama koje je naš nobelovac Ivo Andrić često spominjao. I putovao sam svakako, ali ne mogu baš mnogo kuditi turski transport, jer osim kašnjenja i nacionalne usporenosti, sve ostalo bilo je zadovoljavajuće. Nakon svete Konye, došao sam u mnogo manje sveti Bolu. Gradić je to od 130.000 duša, nekoć zvan Eskihisar, iliti po naški - stara vojna utvrda i nalazi se okružen planinom istog imena - piše Slobodan Kadić u kolumni Putničke svaštarije, u Glasu Slavonije.

Pet dana

Autobusom sam se vozio šest sati (75 kuna) i skoro umro, ali druge opcije nije bilo, jer se grad nalazi na staroj cesti na pola puta između Ankare i Istanbula. U Boluu uspješno djeluje jedan od ponajboljih turskih gimnastičkih klubova (uz onaj u Izmiru), pa je i to bio jedan od razloga zašto sam zakoračio baš tu i družio se s ponajboljim turskim gimnastičarima Serjanom, Mertom, Hasanom i Emreom, ali i s njihovim trenerima. Hotel Hilton Hampton svima preporučujem zbog pristupačne cijene (30 USD za noćenje, ako rezervirate ranije), a serviraju božanstveni doručak koji uključuje saće, turske specijalitete nadnaravne kvalitete i nešto lošije voćke, ali valjda ove godine nisu urodile, ili su ih grizli vragovi! Iako je svakog gosta tri dana dosta, ostao sam pet. Opet sam se hamamio u hamamu, kušao nešto više turske rakije, razgledavao bazar i posjetio džamije Kadı i Veliku džamiju. Izvore tople vode Kaplicalar nisam stigao obići, baš kao ni jezera Abant i ono kratersko - Gölcük, ali još sam mlad, sve stignem. Za razliku od Konye, Bolu je skuplji grad, taksi nije tako jeftin, a i restorani su tridesetak posto skuplji. Slobodno sam vrijeme iskoristio za Tax free shopping kojim strancima na aerodromu, uz predočenje robe i obrasca, Turci vraćaju PDV. Nisu sve trgovine tehnički osposobljene za takve akcije, ali one veće i popularnije jesu pa pitajte. Inače, hrvatski državljani blagodati takve kupnje mogu iskusiti izvan EU-a, npr. i u Srbiji, a što mnogi ne znaju. Sve ovisi o iznosu kupnje, a u Turskoj je minimalni iznos stotinjak kuna i već možete zatražiti da vam ispune obrazac za povrat, predajte im putovnicu i slijedite daljnje upute, ili se informirajte na internetu.

Nakon Bolua, dan sam proveo u Istanbulu smjestivši se u simpatični hotel starog kova i luksuza u Taksimu, a već sutra sam muku mučio kako doputovati do Eskeşehira, grada koji je bio moje sljedeće dvodnevno odredište. Vlakovi su već danima bili puni, a karte ni za lijek. Kako mi nije padalo na pamet provesti novih pet, šest sati u autobusu (vlakom nešto manje od tri), odlučio sam otići metroom do željezničke stanice Pandik i pokušati humano i s osmijehom doći do karte, i - uspio sam. Platio sam duplo više, ali sam za tih stotinjak kuna, plus dodatak od deset kuna za veću prtljagu, dobio mjesto u luksuznom kupeu s internetom, monitorom i doručkom uključenim u cijenu. Jest da je kasnije ušla hipernervozna žena (ili je to bio muškarac), kojoj sve ovce nisu bile na broju, ali preživio sam.

Raj na zemlji

Eskişehir je prekrasni gradić sa 700 tisuća glava i rijekom Porsuk Çayı kojom plove gondole, baš kao u Veneciji. Džamija Kurşunlu iz 1525., koju je sagradio Kuban Mustafa Paša, "ministar" za vladavine Sulejmana Veličanstvenog. Hranio sam se tradicionalnim kokorečom kojeg sam prvi put kušao u Izmiru, janjećim iznutricama koje se dobro začine i omotaju crijevima i tako prže. Gdjegdje sam pojeo i kakvu juhu i baklavu punu ljubavi, ali u Turskoj čovjek ne može ostati gladan. O baklavama bih mogao još i još, ali neću i neću. I na kraju balade, kako do Istanbula? Preporučujem Budimpeštu (iako još ne vozi Flixbus Osijek- Ferihegy) i 1500 kuna za povratnu kartu, a Zagreb zna bit skuplji. Vrebajte skoru akciju Turkish Airlinesa koja obično nudi stotinjak eura za povratnu kartu. Wizzar i Ryanair (na žalost) - tamo još ne lete.

U Tursku možete u svako doba godine, ali sada dok je turska lira slaba, posebno se isplati. Ako volite sunce i more i "all inclusive obroke", Antalija je raj na zemlji. Tamo ćete i sada sresti mnoštvo Rusa i Ukrajinaca, pa je dobar provod zajamčen! I ne razmišljajte mnogo, jer je baš sada vrijeme za nove pustolovine bez granica. A ja odoh na još jednu baklavu, baš su me krenule: S orasima, molim…! Teşekkürler!

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Putujem i pišem