Prepucavanje na relaciji Milanović - Grabar Kitarović jučer je zasjenila jedna vrlo važna vijest. Suzana Mančić i tretman orošavanja njenog intimnog djela. Bem ti, gledam i ne vjerujem?! Zar to zaista piše?! OK, pomislih, to su jedne novine, ne baš nešto kvalitetne, poznate po šund člancima. No vrag mi ne da mira, "uguglam" njeno ima u tražilicu, kada vidi ti to. Ima još novina koje su objavile tako važnu informaciju. I to onih koje do sada smatrah ozbiljnima i kvalitetnim. Sada me je zaintrigiralo koliko puta su čitani članci i koliko puta je gdje stisnuta oznaka "sviđa mi se" i koliko puta se "šerao" pojedini članak. Tu se malo utješih, ipak ima nade za nas. Komentari si uglavnom kritika novinama kako tako nešto mogu objaviti. "Lajkova" vrlo malo ili nimalo.
Zašto ovo pišem? I do sada nailazih na vrišteće naslove: "Glumica teško bolesna!". Otvoriš članak, kad ono žena ima išijas! Alo, išijas! Čovjek bi pomislio da žena umire, ima rak ili tako nešto.
Jasno je meni da ti vrišteći, bombastični naslovi podižu čitanost. Ljudi su se zasitili politike i nekakva lagana vijest iz života poznatih uvijek je rado pročitana. No, ipak bi trebala postojati granica, jer ovo graniči u najmanju ruku sa neukusom. Pitam se gdje su nestali novinari sa osjećajem za mjeru i granicu? Tko uopće piše takve tekstove? Vijesti bez glave i repa, postale su naša svakodnevica. Članci prepuni gramatičkih grešaka, napisani tek toliko da se napiše. Vijesti iz kojih ne možeš saznati ni tko, ni gdje, ni zašto. Pod utjecajem lokalnih političara i moćnika, pišu u najmanju ruku iskrivljene činjenice. Kako bi moj poznanik rekao - piskarala od režima.
Oni pravi novinari, stara garda, sigurno se ne bi spuštali na tako niske grane. Tih je doista malo, izumiru, postali su poput čovječje ribice, endemi.
Ali, ima ih.
