Večeras (petak, 18 sati) u Gradskoj knjižnici i čitaonici bit će održan književni susret i otvaranje izložbe slika Matea Balabana, mladog pjesnika i slikara, rođenog 1990. godine. Osnovnu i srednju školu završio je u Slatini, a diplomu stručnog prvostupnika ekonomije stekao u Virovitici. Trenutno radi kao prodavač premium rakije za jednu istarsku destileriju. Prvu pjesmu je napisao u prvom razredu osnovne škole, a prvu sliku naslikao 2018. godine. Za njega je slikarstvo produžena ruka pjesništva. Naslikao je tristoto slika i napisao dvije knjige: ‘Kiša bordo’ i ‘Autor kaosa’.
<<< Deset pjesama Matea Balabana
„Kiša bordo je moja prva knjiga, i tu nisam slušao apsolutno nikoga, niti jedan jedini savjet. U knjizi sam jedan kroz jedan, čak sam i grafičku pripremu napravio sam. U 'Autor kaosa' poslušao sam sve žive savjete koji su došli do mene“, rekao je Mateo 18. prosinca prošle godine na otvaranju svoje prve izložbe i prvom javnom predstavljanju svojoj pjesničkog opusa u Caffe baru Cug na Roklicerovim umjetničkim večerima.
Dodao je kako drugi knjigu smatra boljom i objasnio zašto: „U 'Kiši bordo' ima dosta promjene ritma i prekida tempa čitanja. Nije lijepa uokvirena priča, naizgled se čini da je sve nabacano, ali tek kad se pročita cijela vidi se što to znači. Rekli su mi da ne koristim izraz apstraktna književnost, ali ne znam kako drugačije opisati 'Kišu bordo', osim riječju: Apstraktno“.
Kao slikar htio je naslikati knjigu pa je citatu 'Ljubav pobjeđuje' dodao jednu boju, pjesme su druga, a slike treća boja. „Svi moji razgovori i misli su boje kojima sam želio naslikati knjigu“, rekao je Mateo.
<<< Biljana Kovačević: Kiša bordo je prva knjiga koju sam pročitala, a da ima posvetu depresiji
'Autor kaosa' je, ističe autor, dosta konstruiranija zato što ima dio proze, dio pjesama i dio slika. „Tu se tempo čitanja ne narušava“, zaključio je i ispričao anegdotu o slici 'Depresija' objavljenoj u toj knjizi.
„Radio sam je na velikom platnu, dva metra s metar i pedeset. Imam dominantnu smeđu pozadinu i četiri boje – zelenu, crvenu plavu i žutu. Ništa nije loše s tim bojama, dolaze do izražaja. Ali kad gledam sliku, boje uopće ne dolaze do izražaja. Stojim ispred tog ogromnog platna i već sam sve napravio, ali nešto fali. Stojim petnaest minuta ispred slike i ništa mi ne pada na pamet, stojim još toliko, već sam zapalio 16 cigara. Moj tata je grabio lišće u voćnjaku, dođe do mene, nasloni se na grablje i potvrdi da nešto fali. Gledamo mi tako zajedno još petnaest minuta i kaže on u jednom trenutku: Mata, de pograbljaj sliku! I stvarno, uzeo sam grablje i cijelu pograbljao. Sve je bilo išarano i tako sam dobio tu konfuziju za depresiju“.
Pročitali ste što je Mateo rekao u Cugu, pročitali ste i deset njegovih pjesama, a što će kazati večeras o svom književnom radu i kako će interpretirati svoju poeziju čut ćete ako dođete u Gradsku knjižnicu i čitaonicu. U Cugu je bilo izloženo 18 slika, a u Knjižnici - četrdeset.
