Banner
Izložba posvećena Milku Kelemenu u Etnografskom muzeju
DHMZ: Pretežno oblačno s kišom, lokalno obilnom
Plenković o zelenim putovnicama: Mislim da bi sve moglo biti gotovo do ljeta
U utorak i srijedu zatvoren željeznički prijelaz u Ulici Svetog Jurja u Podgorju
Milanović: Zlata Đurđević je moja kandidatkinja za Vrhovni sud
UIO: Žene u Hrvatskoj još uvijek ostaju bez posla zbog trudnoće
Jutarnji list: Beroš zarađuje kao vještak, ali ne stigne na sud

  Komentar

Kletva, kruh naš svagdašnji

  Damr Horvat Zackai           05.03.2012.         1412 pogleda
Kletva, kruh naš svagdašnji

Kada se god nađemo pred za nas naizgled nerješivim poteškoćama, mi najčešće zdvajamo govoreći da je sve ukleto, da je sve protiv nas. I tražimo sve moguće utjehe a nalazimo ih samo u budalaštinama, čijim se kilavim aurama kukavno prepuštamo. Tako se u nas udomaćio izraz 'Tomislavova kletva', što bi trebalo značiti da smo mi sami krivi za to kako nam je bilo i kako nam je sad i da nam spasa nema. Postoji, međutim, i jedna stvarnija i ozbiljnija, a nazočna i sveprisutna, vrlo živa i žilava kletva kojom neprestance sami sebe proklinjemo, a to je klevetništvo. Toliko se klevećemo da se tu ne može reći kako vrag nije crn kao što izgleda, nego da se od samog vraga više ocrnjujemo.

Jedan od ljepših primjera klevetništva skorašnji je odjek interviewa Ede Popovića 'Novom listu' 18. 2. 2012. u obliku komentara Borisa Pavelića Žudnja za obračunom, također u 'Novom listu'. Valja prije svega reći da se u oba članka, naime, radi o tekstu. Stoga se ne bih petljao u 'život, lik i djelo' nijednog od njih dvojice. Premda teška srca moram priznati da potonjeg gospodina više osjećam kao političkog komesara nego što me napadnuti podsjeća na političkog kolumnista. Zašto?

Pavelić iz petnih žila grdi, kori i ruži Popovića. Želeći ga pod svaku cijenu javno huškački diskreditirati, obesčastiti, on mu dijeli moralne šamare, baca drvlje i kamenje te ga neumjesno vrijeđa. Njega, naime, Popovića, a ne ono što je on rekao. Ono što je on kazao, ovaj po svojoj potrebi izvrće. Kad se o smislu teksta radi, on mu podvaljuje kukavičja jaja, kompilirane fragmente, gatajući iz tog taloga svoje žuči sve što mu padne na um. Kao da je dobro svjestan onoga što je još Casimir Delavigne rekao: 'Što je u jednu klevetu teže povjerovati, to će je budala lakše zadržati u pamćenju'.

I zato nemilice ocrnjuje Popovića: 'on vapi za nasiljem', 'herostratski je samodopadan', slavohlepan, on čitateljima 'podastire svoj intelektualni otpad'. Također ga hvali da je neistinit i bombastičan, jalan i zavidan, zlopamtilo, da se guši u svom ogorčenju i bijesu, da se zlatnim slovima upisao u kupusaru bedastoća hrvatskih velikana i da je patuljasti ničeanac. Naposljetku da takvi kao on nemaju pravo razmišljati i govoriti o boljoj budućnosti.

Na samom početku pak Pavelić nas dramatično, ni krive ni dužne, s neba pa u rebra, upozorava kako je 'ljevica stala zazivati nasilje'. Ali da se vidi kako se tu ipak ne radi o bezazlenoj zajebanciji, odmah se spominje i crna desnica pa i šačica Srba. 'Znojeći se u vrućici vlastite moralne superiornosti' tu naš dragi autor ovako vrijeđa i Srbe, dakako, jer spomenutih nije bila samo šačica. Ali dobro, to ionako nema nikakve veze s daljnjim tekstom, nego sa zauzimanjem garda: a on zauzima bojovnički gard iberskribomana, da se odmah zna kako s njime nema šale.

Potom nemilosrdno čereči, komada i bahato razbacuje kontekst, smisao, namjeru, poantu i sve ono što napadnuti (Edo Popović) mirno izlaže i obrazlaže. Gdje mu se god svidi podmeće mu klipove da bi napuhao značaj lažnoga smisla ovog dozlaboga uvredljivog i nepotrebnog bezobrazluka. Zamjerajući mu sve ono što on nije nigdje rekao. Popović nigdje ne vapi za nasiljem i krvavim pročišćenjem: on drži kako je nenasiljem zacijelo nemoguće oduprijeti se bankarskom fašizmu. Što bi tek Pavelić kazao na riječi Stjepana Radića, koji je još prije tričetvrt stoljeća ustvrdio da su 'bankari krokodili u ljudskoj koži'? Da ga je strah krokodila jer je i on ljudožder? Ili da je nezasluženo htio imati svoju novčarku od krokodilske kože? Pa je jalan zbog toga što je ne ima?

Zato i opet moramo opet citirati Pavelića: 'Što da čovjek pomisli kada pisac izgovara toliku količinu zlogukih besmislica?' On Popovića optužuje i da izjednačava kapitalizam s fašizmom te feudalizmom i robovlasništvom. Podsjetimo se: fašizam je vladavina reakcionarnih i imperijalističkih predstavnika krupnog kapitala, vlasnika tvornica oružja, velikih banaka i veleposjednika. Feudalizam: društveno uređenje između robovlasničkog uređenja i kapitalizma. Radi se o gospodskom dvoru i seljačkim gospodarstvima. Kmet je morao davati višak proizvoda, ili kulučiti i tlačiti, ili plaćati novčane obroke.

Robovlasništvo: društveno ustrojstvo klasnoga tipa u kojem robovlasnik raspolaže sredstvima za proizvodnju, radom robova i njihovim životom. Jesu li razlike između suvremenoga razularenog kapitalizma i navedenih društvenih uređenja stvarno 'one male razlike koje čovjeka vesele'?!?

Zato se neukom dobronamjernom čitatelju zaista može učiniti da je 'tu nešto sumnjivo'. Na koga tu ovaj viče, a koga brani?! Moral i moralne kredibilitete?! Ali čije? Njemu nisu po volji oni koji 'osjećaju nelagodu u civilizaciji'. Stoga će se naš neuki ali bistri čitatelj zacijelo zapitati ne radi li se tu  možda o nekakvim političkim lihvarima i bankarskim vampirima? Čijim zagrljajima, na žalost, nismo mogli odoljeti.

Dakako, kad se radi o takvim i tolikim uvredama, halabuci i uzbuni, valja nam pažljivo pročitati napadnuti tekst, naslovljen 'Bankarski fašizam ne može se pobijediti nenasiljem'. Pročitati što to tamo uopće piše. Izgleda da je to svakako zaslužio. Pa onda usporediti sa spomenutom 'Žudnjom za obračunom'. I na koncu duboko razmisliti tko uopće ima pravo razmišljati i govoriti o boljoj budućnosti.

No, kad već spominjemo koliko nam kleveta zla nanese, red je da se osvrnemo i na ono što 'visi u zraku' i što se može iščitati između redaka: možda je autor htio samo kazati popu da je pop, a bobu da je bob: ali bi onda bilo svrhovitije da nam je potanko i argumentirano razjasnio srž njemu poznatih mana klerikalizma i povrtlarstva. Naravno, ako nas dobrohotno želi poučiti.

 

 

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

Mikeš09
6.3.2012. 13:53
O Edi više govore njegove knjige i djela a o autoru intervjua,nažalost samo ``poslovno`` novinarsko interpretiranje i neznanje materije ili čak što više - polupani lončići...


Još iz kategorije Komentar



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.