VIROVITICA,
24. listopada - Pogledajte i sami! Zar se ne vidi glava, oči, kovrčava
kosa, brada, nos? Baš kao Isusova glava. Iako mu se ne vide zjenice, nekako
imam osjećaj kao da me svuda prati pogledom. Nije to neugodan osjećaj, nego
osjećaj mira, kao da nas sve čuva opisuje Slađana Mandić iz
Brezika nedaleko od Virovitice neobičnu pojavu na zidu svoje dnevne sobe.
Ondje, uz uokvirene fotografije njezine djece Mihaela i Petre te pokojnog supruga Roberta i nje, kiša je prije nekoliko mjeseci oslikala neobičnu mrlju od dvadesetak centimetara, s izraženim svijetlim i tamnim područjima, koja, kada se u nju gleda izdaleka, podsjeća na izblijedjelu Isusovu sliku ili na otisak Isusova lika s poznatoga Torinskog platna.
Na zidu je osvanula u lipnju, nakon što smo svi bili na misi za pokojnog supruga
Roberta. On je poginuo prije pet godina, na dan kad se rodila Petra. Išao je
k nama u bolnicu da nas vidi... Mrlja se pojavila ujutro i ostala na zidu. Otad,
koliko god kišilo, u tom kutu voda više ne curi. Nisam je htjela prebojiti...
Pokazala sam je samo užoj obitelji, svekrvi i prijateljima kojima vjerujem.
Neki kažu da je to Isus, neki da je anđeo, neki pak da je svetac, neki ne vide
ništa. No mi vidimo i možemo reći da nam je promijenila živote. To nam je poruka
da nismo sami. Više se molim, idem u crkvu, čitam knjige vezane uz duhovnost,
što nisam činila prije, barem ne toliko kaže Slađana, koja radi u jednom virovitičkom
restoranu.
