Primorac: U 2023. zaplijenjeno 70 tona duhana i 1100 kilograma droge
Uskoro bi moglo početi punjenje dijela Trakošćanskog jezera
Počeli radovi na gradnji vukovarske obilaznice
Šesnaest hrvatskih LGBTIQ+ organizacija ogradilo se od objave Zagreb Pridea
Bjelovarsko kazalište dobiva profesionalnu predstavu Čaruga
U veljači izdano 3,8 posto manje građevinskih dozvola nego lani
Dječja bolnica u Klaićevoj dobila novi MR uređaj, vrijedan gotovo dva milijuna eura
  Ivica Smolec
Velika Gorica / Zagreb           16.12.2007.         2609 pogleda
Kiro
Kiro se dokoturao do mene na kotačićima pričvršćenim za batrljke svojih nogu. Široki osmijeh prepoznavanja, veseo glas.
- Šefe, imaš danas kunu?
- Nemam, Kiro, tanak sam, drugi put! I sam sam gladan, nemam ni za sendvič! I ne zovi me “šefe”, već sam ti rekao! – viknuo sam kroz otvoren prozor moje stare “Kie”, da nadglasam buku prometa:
- Šefe, skreni na onaj parking, nešto važno će ti kažem!
Kiru sam upoznao na tom križanju, obično sam mu pružao novčić kroz prozor. Nisam imao pojma što bi mi on to tako važno imao saopćiti ali sam skrenuo na parkiralište čim mi je to dozvolilo zeleno svjetlo na semaforu. I on je iskoristio istovremeno zeleno svjetlo za pješake i projurio preko zebre, odguravajući se o asfalt dlanovima u rukavicama. Izvježbanost je učinila da je jurio kao na motorni pogon.
Zaustavio se kraj auta, mahnuo mi da izađem i produžio do prazne klupe u hladu. Sad mi stvarno nije preostalo ništa drugo nego da odem do te klupe. Sjeo sam, on je skinuo svoje “pogonske” rukavice i odložio ih na klupu. Uzeo je ruksak s leđa, izvadio iz njega pola kruha i razmotao papir u kojem je bila narezana tirolska salama.
- Evo, šefe, danas ja tebe častim!

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

24.12.2007. 18:33
Prava Božićna prića.
M.S.
19.12.2007. 9:07
Tim više je ova priča vrednija. Trebalo bi je pročitati i na satu vjeronauka ili etike.
Ivica
18.12.2007. 17:02
Ljudi, možda ću vas razočarati. Neke moje priče su fikcija, izmišljene. Neke su istinite. Ovo je jedna od doživljenih. Kušao sam Kirinu salamu da ga ne uvrijedim i, čim sam došao kući, napisao sam tu priču prema doživljaju, ganut i sretan.
Pisac
18.12.2007. 14:45
P.S. da se ne pomilsli kako je riječ o piscu ove priče. Radi se samo o niku.
Pisac
18.12.2007. 14:43
Javorka, zato ovakve priče i jesu prava književnost...tj. ona koja oplemenjije.
Javorka
18.12.2007. 8:01
Gdje ćemo naći ljudskost i toplinu u ovom gradskom sivilu? Samo u onima koji je imaju i nesbično otkrivaju.
Ivica
17.12.2007. 20:33
Draga Verica, već sam ju preveo prošle godine a Graham je napravio lekturu! :)
Davor
17.12.2007. 17:29
Verice, prenijeti ću Vaš prijedlog autoru.
Verica
17.12.2007. 16:59
Nadam se da puno ljudi ce to procitati!
Hocete da to prevedem na engleski?
D.S.
16.12.2007. 23:24
Bravo, Ivice. Veoma dirljiva i nadasve poucna priča!


Još iz kategorije Priča