To je već viđeno, ništa čudno, gotovo i očekivano: novinari su ti koji fabriciraju događaje i od Virovitice grade grad slučaj. Ne oni koji „zaborave“ prijaviti svoju imovinu, ne oni čija djeca prijete i šire nacionalnu netrpeljivost i mržnju, ne oni koji prebiju svog stranačkog druga pa onda kažu da se strovalio niz stepenice, ne oni koji su pravomoćno osuđeni jer su na portalu anonimno hvaleći sami sebe i svoju stranku, vrijeđali druge ljude, ne oni koji su dozvolili krađu najmanje 17 milijuna kuna, ne oni koji nisu obavili obdukciju, a morali su kako bi se rasvijetlila čudna smrt jednog čovjek... Ne, nitko od njih nije kriv što se u hrvatskoj javnosti Virovitica doživljava kao grad slučaj. Krivi su, eto, tvrdi Ivica Kirin u svom dramatičnom obraćanju javnosti na izvanrednom aktualnom satu Gradskog vijeća, novinari koji su o tome izvještavali.
Što kaže Kirin?
Cilj novinarskog izvještavanja je rušenje gradske uprave i gradonačelnika
Ne mogu govoriti o meni poznatim činjenicama iz razloga zakonske obaveze o provođenju tajnosti postupaka dok nadležne institucije ne završe svoj posao. Ali mogu govoriti o netočnim činjenicama koje su plasirali mediji, a najviše organizirani pojedinci iz Virovitice koristeći i skrivajući se iza novinarskih uradaka svojih kolega koje obilato servisiraju neistinama i kojima je svima skupa zajednički cilj rušenje ove gradske uprave i mene kao gradonačelnika.
Dno dna novinarstva
Brojni novinarski izvještaji i komentari o mojoj kaznenoj prijavi protiv Siniše Palma na žalost bili su i predstavljaju dno dna novinarskog izvještavanja, sramota za struku. Na žalost bez javne osude, bar za sada. Pitaju se mnogi, pa i ja osobno zašto je došlo do zamjene teza? Tko je unaprijed odabrana žrtva, a tko krivac. Kad čitam sve ono to su mediji o meni napisali ne mogu si oteti dojmu da osobe i pojedinci koji zazivaju događanje naroda zamjenjuju svjesno i s namjerom teze tko je dobar, a tko loš. Narod se zapravo može okupiti jedino na toj zamjeni uloga računajući da ljudi reagirati emocionalno i povodljivo, pitajući se je li to istina.
Novinari nastoje unijeti košmar, strah i mržnju
Kao osoba koja se bavi politikom objede internetske anonimne javnosti i nekolicine novinarčića razumijem no postoji granica kad takvi postupci širenja neistina unose u priču moju obitelj, moju suprugu, bližnju i širu okolinu pa ih osobno, pravnim putem moram zaustaviti. Takozvanim lokalnim medijima koji se tako odnose prema meni i mojoj obitelji nastojeći unijeti košmar, strah i mržnju u našu Viroviticu i šire poručujem: uzalud vam trud svirači. Virovitičani nikad neće prihvatiti vaša mjerila vrijednosti. Virovitica neće prihvatiti mržnju i nasilje u rješavanju problema. Virovitica to neće činiti na ulici nego na legitimnim izborima kao u svakom demokratskom društvu.
Prozvat ću novinare imenom i prezimenom
Kad budu okončane istražne radnje bit će prilike prozvati imenom i prezimenom sve one koji su obmanjivali hrvatsku i virovitičku javnost, poticali na linč i mržnju koristeći atmosferu šoka u kojem smo se svi našli zbog nestanka novca i smrti Siniše Palma. Hoće li se netko od spomenutih huškača ispričati javnosti, ne znam. Vidjet ćemo. Sumnjam. Nisam nigdje vidio da se netko nekome ispričao nakon što ga je oklevetao.
Kirinov poučak novinarima
Novinare koji izvještavaju zamolio bih da se u slučaju Virovitice drže načela novinarstva na kojima ono počiva, a to je istinito i vjerodostojno izvijestiti javnost. I ništa više.
Upravo to. Novinari se uvijek trebaju držati načela novinarstva na kojima ono počiva, a to je, kako nas Kirin ovdje podučava, istinito i vjerodostojno izvijestiti javnost. Ništa oni drugo u slučaju krađe najmanje 17 milijuna kuna i nerazjašnjenog samoubojstva pročelnika za financije nisu radili. Pitali su i propitkivali ono što im je dužnost i obaveza. (Mi koji živimo u Virovitici ne samo kao novinari već i kao građani koji su Kirinu povjerili na čuvanje novac i kao njegovi poslodavci).
Gradonačelnik je novinarski posao nazvao harangom, insinuacijama, medijskim linčem i hajkom koja je stvorila jednu vrlo mučnu situaciju pa se arogantno i bahato obrušio na novinare: Fulali ste temu, metu i rastojanje! Zašto nitko do vas nije provjeravao informacije? Zašto se nasjeli na priče koje su vrlo ružne?
U ovoj nevjerojatnoj priči o do kraja ne objašnjenoj smrti, bezočnoj krađi našeg novca, javašluku, neodgovornosti i aljkavosti financijske službe gradske uprave, slijepim revizorima, promašenim kadrovskim rješenjima i strahovladi sigurno je objavljena i neka neprovjerena informacija, ali u uvjetima kad oni koji bi trebali pričati šute, drugačije nije moguće raditi.
Da je gradonačelnik Kirin, čim je saznao za pronevjeru sazvao izvanrednu konferenciju za medije na kojoj bi, uz pomoć policijskih istražitelja, javnosti iznio što se i kako dogodilo, ostalo bi malo prostora za „insinuacije“. Da onda u Zagrebu, kad mu se sudilo za jednu drugu aferu, nije bježao od mikrofona i kamera, ponižavajući tako novinare do krajnjih granica, o slučaju bi se pisalo i govorilo iz prve ruke, bez suviše nagađanja. Da se javljao na telefonske pozive imao bi prilike demantirati ili potvrditi navode naših izvora.
U ovako kriznima situacijama ne komunicira se skandaloznim priopćenjima, škrtim objavama na web stranicama i putem neiskusne glasnogovornice. Epilog takvog odnosa prema javnosti neminovno dovodi do nesporazuma pa umjesto relevantnih sugovornika o slučaju priča ulica.
Umjesto da se pokrije ušima, ponudi neopozivu ostavku i pronađe odvjetnika, Kirin će se od novinara, kako je rekao, štititi pravnim putem i prijaviti ih Hrvatskom novinarskom društvu.
A jel?
