Devetnaesti dan prosvjeda radnika bivše KIO Keramike prošao je u razgovoru, izmjeni dežurstva te, naravno, nezibježnom nadanju.
Popili smo kavu koju nam je skuhao jedan radnik na improviziranoj pećici od limene bačve te još jednom saslušali radnike i sve njihove probleme. Jedva krpaju kraj s krajem, djeca u školama i na studijima, sve košta, a novca nema. Otpremnine čekaju kao ozebli sunce, a povratak na radna mjesta još više. Velikih novosti nema, posjećuju ih i dalje građani, stranke, udruge...
Svi čekaju petak i najavljeni sastanak, za koji vjeruju da će biti početak njihovih boljih dana i, na kraju krajeva, života.
