VIROVITICA,
5. veljače - U ponedjeljak je u okviru Virovitičkog kazališnog susreta
gostovao jedan od ponajboljih hratskih komičara Željko Konigsknecht
Keno s monodramom "Aplauz žalosnom varalici". Maestralnu
glumu u poznatoj predstavi virovitička je publika nagradila dugotrajnim aplauzom,
a Keno se nekoliko puta mora vračati i pokloniti. S popularnim glumcem razgovarali
smo nakon predstave u kazališnom kafiću dozvolivši mu tek nekoliko minuta prdaha.
Koja
je ovo izvedba «Aplauza žalosnog varalice»
- Po mojoj računici to bi trebala biti 1288, ali me sad nazvalo i čestitalo
1300.
Tko to vodi evidenciju, tko vas je nazvao?
- Žena me nazvala, ona vodi evidenciju, ali ja mislim da se zeznula za dvije-tri
koje su bile otkazane.
Kako je i kada nastala predstava? Igrate je, ako se na varam, još od
prije Domovinskog rata.
- Nastala 1979. godine za moj prijemni ispit na Akademiji kada sam se našao,
kako se to kaže u neobranom grožđu. Nisamznao što bi pa mi je jedan prijatelj
dao knjigu Raymonda Queneauia i rekao: Probaj Stilske vježbe
pa sam ja probao svih onih 99 koje je Queneau napisao. I to
je bilo super, sve odlično. No, to je već već igrano. Tonko Marojević
je tekst prilagodio Peri Kvrgiću i Leli Margetić ili
Miji Oremović, mislim da je to ona prva igrala. Onda meni to
nikako nije ležalo pa sam nešto sam napisao, pa me povuklo tako da sam napisao
još, još, još … nekih četrdeset-pedeset komada. Igrali smo to potajno jer se
na prvoj godini Akademije nije smjelo igrat. . Onda su me 1989. godine u «Kerempuhu»
čiji sam tada bio član pitali da od toga napravim predstavu - Georgij
Paro je režirao, a Zlatko Bourek napravio scenu i
kostime.
Jeste
li je mijenjali tijekom vremena?
- Vrlo malo! Recimo milicajac je postao policajac. Bilo je tu još nekakvih imitacija
naših poznatih glumaca koje smo izbacili jer bi predugo trajala predstava.
Koliko ima improvizacija? Jeste li večeras u Virovitici ubacili nešto
što možda nema u drugim izvedbama?
- Jako puno. Svaki put mi nešto novo padne na pamet, ubacim koju aktualnost
– Sanaderovi satovi, Bndića…, ali to je samo usput i u onim vježbama gdje to
mogu ubaciti. Kod starca, na primjer, njemu možeš sve ubaciti, on je metuzalem,
radio sam ga prema starcu iz Alana Forda. Eto, danas nam je ministar policije
sjedio u prvom redu pa smo se odmah uplašili.
U Virovitici još niste igrali žalosnog varalicu?
- Igrao sam puno drugih predstava, ali ovu ne. Publika je sjajna nadam se da
ću doći i sa drugom monodramom.
Večeras
ste igrali u okviru festivala «Virkas». Što mislite o festivalima?
- To je nešto jako lijepo, nešto što bi možda trebao imati svaki grada. Za nas
glumce bi to bilo jako dobro. Ali očito nema puno entuzijasta koji bi to željeli
i mogli organizirati. U Virovitici je to odlično. Vidio sam da dečki nose pomoćna
sjedala. Potrebo je to narodu, vole gledati i to je jako lijepo.
Što trenutno radite?
- I ne znam što trenutno radim. Pripremam predstavu «Kako ubiti suprugu i zašto»,
pa predstavu "Moja žene se zove Moris" u režiji Zijaha Sokolovića
gdje uz njega igram glavnu ulogu i snimam seriju "Kazalište u kući"
koja će sigurno ići i naredne sezone jer kažu da ima veliku gledanost – 25 posto.
Ja se u to ne razumijem ali ako je tako to je super. Možeš danas biti odličan
glumac u kazalištu i puno raditi, ali bez televizije ne ide i neke se stvari
moraju raditi. Nije bitno kakva je serija, bitno je da ti kao glumac doneseš
svoju osobnost i ostaneš na svom nivou.
