Danas je Dan zaljubljenih! Tako kažu. To bi trebalo značiti da se taj dan odnosi na zaljubljene, što i nije baš tako jasno što se pod time razumijeva, jer potrošačka industrija vrši pritisak da se na taj dan obavezno moraju darivati sve žene, majke, i žene u braku čiji muževi bi taj dan obavezno trebali bar odglumiti da misle na svoju suprugu donoseći joj neki poklon ili cvijet.
Moj nikada nije bio od cvijeća, što ne znači da se bar poneki dan u godini nije sjetio mene. On je vrlo praktičan tip i ako već nešto mora darovati, voli darovati neki praktičan aparat ili nešto slično za kuću. Što će svi koristiti. Moram priznati da mi je ipak jednom poklonio cvijet, kad smo tek počeli hodati i bili zaljubljeni, preskačući tuđi plot i ubirući ružu iz tuđeg vrta. To se već smatralo junaštvom i odvažnošću pa je vrijedilo opravdanja zaljubljenosti. U tom trenutku nije mislio čuči li kakav pas čuvar iza plota i to je još jedan plus.
Ako ne smijemo majke izostaviti iz tog dana, ta i majke su žene, znači li to da smo zaljubljeni u majke ako im na taj dan nosimo cvijeće, a ne neki recimo sasvim običan nevažan dan. Ili bake, i one su žene. Možda nemaju svoga djeda da im nosi poklone, pa to čine unuci, ako čine.
I tako… uglavnom se stječe dojam da svaka žena na taj dan treba biti obuhvaćena nekim naravno kupljenim cvjetnim aranžmanom. Ne računa se ako nije u celofanu, makar i jedna ruža. I fajrunt. Mora biti celofan. To je što se tiče odnosa.
Onda postoji tu i Narcis. Ljudsko biće koje je totalno zaljubljeno samo u sebe. I samo ime kaže da se njemu trebaju poklanjati isključivo narcisi. Oni su inače otrovni. To znači, ako niste spremni zaljubljenom u sebe veličati njegovu zaljubljenost, on bi vas mogao odalamivši vas s buketom otrovati. Jer ste to zaslužili. Niste se dovoljno divili.
Onda postoje oni koji su zadivljeni i zaljubljeni u svoje riječi i djela. Svoje stavove. I naravno za to očekuju primjerene darove. Dok trnje na ruži upozorava one koji neće ostaviti dobar dojam na svog zaljubljenog, da mogu dobiti i povratni koji rez, oštar ubod ili trnovitu krunu na glavi da se pokaju, koji bi to cvijet odgovarao ovim potonjim.
Znam, kaktus. On je prepun prelijepih cvjetova koji pokazuju kako se klanjate stavovima koje darivate, jer ti cvjetovi su tako rijetki i dragocjeni. Bodlje samo govore kako ćete se provesti bude li vam ikada palo na pamet da imate svoj stav o bilo čemu. Pa ako vam koji slučajno i ispadne da se odmah pospete pepelom u znak kajanja, jer eto, baš su se ta dva dana nekako spojila u jedan.
Izražavanje svekolike pažnje oltaru vaše zaljubljenosti s mogućnošću istovremenog pokajanja ako ste zabunom kupili krivi cvijet jer se niste usudili pitati, a vaša bolja recimo, polovina to bi vam uzela za veliko zlo što niste zapamtili dok se ona u nekom trenutku divila dok je suznih očiju gledala najnoviju epizodu neke serije u kojoj glavni lik kleči pred svojom dragom i obasipa ju riječima kakve bi samo pjesnik znao izvesti.
Ne znam postoji li cvijet koji bi bio simbolom sreće i slobode koju biste zagrlili kad biste se odrekli zaljubljenosti u vlastite stavove. Pa umjesto cvijeća odlučili cijeli dan provesti slušajući svog sugovornika bez kritiziranja, bez odvjetnika za obranu vlastitih stavova, bez teške artiljerije i prijetnje nuklearnom eksplozijom ako bi morali ijedan svoj stav promijeniti ili dovesti u pitanje.
Zamislite kada bi na današnji dan utihnulo 50 posto stanovništva, a ostalih 50 slobodno izražavalo svoje stavove bez bojazni da ćete ih prekinuti ili probati preobratiti. To je kao da pola sve umjetne rasvjete na zemlji ugasite da bi se ona koja bi ostala mogla bolje vidjeti. Jest da bi bio veći mrak, ali bi ona koja gore jače svijetlila. Zato kada danas krenete očajnički tražiti primjeren dar (najviše svom novčaniku) sjetite se da možda netko već dugo čeka na vas da ga primijetite i saslušate što vam ima za reći.
I na kraju, ja sam zaljubljena u život! Zbog svega ovog navedenog i još zbog mnogočega što ću otkriti na svom putu. Makar bilo i gorko. Ja sam kupila kolač. Onako tek da se zasladimo, kad već jedno drugom ne govorimo Šećeru!
