Kaznena prijava protiv urednika našeg portala: Kad me već drugačije ne mogu zaustaviti, prijavljuju me za nešto što nisam učinio. Neće proći!

Kad me već ne mogu drugačije zaustaviti u obavljanju posla, gradska vlast se dosjetila lukavstvu dostojnom junacima trećerazrednih humorističkih sapunica – prijavili me kao supočinitelja kaznenog djela oštećenja kulturnog dobra iz čl. 319 st. 2 Kaznenog zakona. Učinio je to Upravni odjel za komunalne poslove, prostorno uređenje i graditeljstvo Grada Virovitice kojeg vodi Kristijan Sabo, a informaciju su za objavu dostavili ICV-u koji ju je promptno objavio.

Doduše, u priopćenju se navode samo inicijali G.G., ali kako sam na prostoru nekadašnjeg parka uz Ivu Anzulović gdje je na jedno stablo nacrtala brojku 17, a na drugo upitnik, zaključujem da to ne može biti nitko drugi nego ja. Službeno još nisam ništa dobio, ali kako ICV revno i korektno prenosi sve ono što vlast želi nemam razloga sumnjati u istinitost te objave.

Pa da vidim prvo što kaže rečeni čl. rečenog Zakona:

1) Tko ošteti ili uništi kulturno dobro,
kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka  kaznit će se tko bez odobrenja nadležnog tijela trajno izveze ili iznese iz Republike Hrvatske kulturno dobro ili ga ne vrati u Republiku Hrvatsku u roku određenom odobrenjem.

(3) Ako je zbog kaznenog djela iz stavka 1. i 2. ovoga članka  nastupila znatna šteta ili se radi o kulturnom dobru od nacionalnog značenja,

počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(4) Za pokušaj kaznenog djela iz stavka 1. i 2. ovoga članka  počinitelj će se kazniti.

A jel?

Međutim, ja sam tamo bio u svojstvu izvjestitelja i fotografirao aktivistički čin građanke Ive Anzulović nikako kao netko tko je držao lojtre jer to Ivi ne traba pa se ova najava može shvatiti kao pritisak na medije ili zastrašivanje novinara. Ali ja to tako ne bih nazvao jer oni jako dobro znaju da me nikakvim fintama ne mogu pokolebati u nastojanju da svoj posao obavljam profesionalno i korektno.

Prije će biti da je to još jedan čin izgubljenog očajnika, još jedan od nepromišljenih, ishitrenih, nerazumnih, skandaloznih i glupih poteza Ivice Kirina i njegovih savjetnika koje je povukao od kada je javnosti morao priopćiti da im je iz gradskog proračuna ukradeno najmanje 17 milijuna kuna. Onih koraka koje čine ljudi u strahu i panici.

Ovdje nema elemenata ni za prijavu Ive Anzulovć jer se baš nikakva šteta ne može nanijeti vodenom bojom, ali ostavit ću njoj neka se brani sama. Uostalom što bi rekli HDZ-ovci šaleći se, neka institucije rade svoj posao.

Baš kao što je bilo skandalozno priopćenje u kojem mrtvog čovjeka optužuju da je kockar zbog čega imaju razloge sumnjati da je upravo on pronevjerio 17 milijuna kuna tako i u ovom priopćenju hodaju po rubu skandala. U odgovoru, piše na ICV-u stoji i kako smatraju da je “ovakvo ponašanje pojedinaca apsolutno neprihvatljivo”, “da niti novinari, političari, bilo tko može biti iznad zakona” te provoditi samovolju “pod krinkom demokracije i javnog interesa”.

Onda još navode i ovo: Gradski dvorac i Park predstavljaju dio zaštićene povijesne jezgre i kulturno dobro, a pod posebnim su povećalom javnosti i zbog toga jer predstavljaju najskuplji gradski projekt obnove u povijesti, sufinanciran iz europske blagajne.

I to kažu oni koji su porušili 90 posto stabala u parku, uništili staništa stotinama živih bića, devastirali i promijenili izgled mosta Dvorca Pejačević?

Jel drveću više šteti malo vodene boje ili tisuće čavlića za božićni kićeraj kojim opasaju stabla?

Prije nego što je vijest o prijavama objavljena, dakle prije nego što sam saznao da ću biti kazneno gonjen, iz ICV-a su mi poslali tri pitanja vezana uz slučaj aktivizma Ive Anzulović s molbom da im pisanim putem odgovorim kao predsjednik Županijskog ogranka Hrvatskog novinarskog društva i urednik portala na kojem Iva objavljuje članke.

Ogranka HND-a u našoj županiji više nema jer nitko od onih koji trenutno rade u medijima ne želi (ili ne smije ?) biti strukovno udružen pa nema ni predsjednika.  Zato sam odgovarao kao građanin, novinar i urednik. Odgovore su objavili korektno, bez kraćenja i intervencija.

Evo što su me pitali i što sam rekao.

1. Budući da je slobodna novinarka i aktivistica Iva Anzulović autorica na Vašem portalu, podržavate li njene javne istupe i što mislite o njima?

Kao urednik portala na kojem slobodna novinarka Iva Anzulović piše stalnu kolumnu i povremeno autorske članke ne vodim brigu o tome što ona ili bilo tko od suradnika radi u slobodno vrijeme. Netko igra nogomet, netko vozi bicikl, netko pjeva u Rodoljubu, netko ide u crkvu, netko sjedi u birtiji, a Iva je aktivistica.

Smije li novinar biti aktivista? U javnim servisima sigurno ne. U privatnim medijima o tome odlučuje vlasnik. Slobodnom novinaru nitko ne može braniti aktivizam, a o njegovoj vjerodostojnosti sude čitatelji i kupci njegovog proizvoda.

U svijetu društveni aktivizam novinara nije uobičajen, ali nije ni nepoznat. U zemljama razvijene demokracije novinari su uglavnom društveno aktivni na poljima zaštite okoliša i slobode medija, a u nedemokratskim društvima poput hrvatskog, na poljima osnovnih ljudskih prava, zaštite manjina, slobode izražavanja i neovisnosti medija.

U Virovitici je dodatni problem strahovlada koju je nametnula HDZ-ova hobotnica – od gradskih i županijskih ureda, preko škola i vrtića, udruga i sportskih klubova, do piljarica na tržnici i konobara u kafićima. U takvim okolnostima u našem gradu aktivizam nije moguć.

Građani su uplašeni i boje se odmazde pa nema tradicije organiziranih prosvjeda, bunta, izraza nezadovoljstva i akcija kojima bi poručivali vlastodršcima da nisu zadovoljni nekim njihovom potezima. Zato se ne čudim što se mnogi u Virovitici čude Ivi i što je mnogima njen aktivizam neprihvatljiv. Upravo zbog toga smatram da je ono što radi dobrodošlo, jer potiče ljude na razmišljanje i spoznaju da se moraju boriti.

Nadalje, mislim da novinari u niti jednom društvu ne bi smjeli biti samo izvještači i promatrači. Hoće li novinar biti aktivan i izvan medija i tema o kojima piše njegov je osobni odabir, ali smatram da novinari moraju poticati društveni aktivizam. To je jedna od naših temeljnih uloga.

2. Smatrate li da je opravdano nanositi štetu javnom dobru, ako taj čin provodi novinar, a koji se ne može ograditi privatnošću jer se bavi javnim poslom?

Nitko svojim aktivizmom ne smije štetiti javnom dobru, pa ni novinar.

3. Što mislite o njenom posljednjem istupu – kojim je obojala dva drveta, a koja su nova, posađena tijekom obnove Gradskog parka? Upravo ste Vi svih ovih godina štitili svako drvo u gradu, apelirajući na njegovu zaštitu. U srijedu ste je fotografirali dok je bojala drvo, zanima nas Vaš stav o svemu.

Ivu sam fotografirao kao novinar. Od ranije znam da je bila aktivna u zaštiti prirode i da se borila protiv devastacija zelenih površina i parkova u Zagrebu. Zato sam se začudio ideji da oboji stabla, ali mi je izjavila da koristi vodene boje koje ne štete drveću. Koliko sam vidio, riječ je o dva stara stabla, a ne o novo posađenim.