Banner
Obuljen Koržinek: Dužnost svakoga od nas promovirati tolerantan način komunikacije
Capak: Nije nam potreban novi lockdown, postoji niz drugih mogućnosti
Trut: Hrvatska zasad ima dovoljno bolničkih kapaciteta i zaštitne opreme
SDP: Vlada ničime nije olakšala položaj građana pod ovrhom
Sindikat traži ukidanje zabrane zapošljavanja u zdravstvu i socijalnoj skrbi
Udruge traže stimulaciju za sestre koje skrbe o Covid-19 pacijentima
Izbori u HDZ-u nastavljaju se u studenome

  Kazalište Virovitica

Kazališna kritika Olge Vujović: Glumci, lutke i svašta nešto

  Olga Vujović           29.09.2020.         447 pogleda
Kazališna kritika Olge Vujović: Glumci, lutke i svašta nešto

Kazalište Virovitica, Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku i Teatar Fort Forno Bale/Valle udružili su svoje umjetničke potencijale i ostvarili predstavu („dramsko – lutkarsku poemu“) „U kažnjeničkoj koloniji“ Franza Kafke u režiji Vjere Vidov. Zbog zdravstvenih (ne)prilika otkazan je cijeli program Festivala mladog teatra u Balama, pa je premijera (19.9.2020.) spomenute predstave umjesto u Istri izvedena u Kazalištu Virovitica (također i prva repriza 26.9. na koju se odnosi sljedeći tekst).

Kafka (1883.-1924.) je pisao puno i po nekoliko tekstova usporedno, tako da pojedini tekstovi nisu nikada dovršeni. Većina opusa (romani, pisma i veliki broj pripovijedaka) objavljena je nakon njegove smrti zahvaljujući Maxu Brodu (1884.- 1968.) koji nije udovoljio prijateljevoj želji da posmrtno spali njegove rukopise. Mada je živio u Pragu i odlično govorio češki, Kafka je pisao isključivo na njemačkom jeziku. Krhka zdravlja, nesretan na svojem činovničkom poslu (koji mu je bio Brotberuf, znači donosio je kruh ili kako danas kažemo „plaćao račune“), nedorastao autoritarnom ocu i nesposoban uspostaviti trajni ljubavni odnos, Kafka se povlačio u književnost.

U svojim je djelima gradio svijet pun tjeskobe, straha i nepredvidivih zavrzlama u kojemu su njegovi bespomoćni likovi bili izloženi strašnim i mučnim zbivanjima. Kako je sam izjavio: „Neprestano se trudim priopćiti nešto što nije moguće priopćiti, objasniti nešto neobjašnjivo.“

Priča „U kažnjeničkoj koloniji“ (1919.) bavi se okrutnim kažnjavanjem osuđenika pomoću stroja sastavljenog od „crtača, drljače i postelje“ (prijevod Boris Perić), pri čemu osuđenom nije poznata presuda (ionako će mu drljačom biti upisana na tijelo!).

Priča počinje dolaskom putnika (putopisca) k časniku – egzekutoru koji mu oduševljeno i podrobno opisuje odlike stroja, tumači način kažnjavanju i objašnjava zapovjednu hijerarhiju. I dok se putnik čudi (čak zgraža), časnik tuguje zbog mogućeg nestanka cijelog sustava…

Poanta cijele priče je pomalo zamagljena, baš kako su zapisali dramaturzi predstave Nina Peručić i Filip Jurjević: „Bilo bi stoga krivo pokušati uprijeti prstom u ono što je pisac htio reći, jer bismo tada sasvim sigurno otkrili da nam je značenje spretno iskliznulo i već bježi nekim drugim smjerom“ (što djelomice nameće pitanje izbora baš ove priče?!).

Osim što su prozno tkivo pretočili u dramsku formu,mladi su dramaturzi dopisali tekstove u kojima se poigravaju vječnim (dakle i današnjim) stereotipima poput: „Biti ljevoruk znači bit naopak“.

Sredinom pozornice dominira aparat/stroj (Krešimir Tomac) koji slijedi Kafkin opis, ali pomalo podsjeća na strojeve iz doba nijemog filma (Charlie Chaplin „Moderna vremena“, 1936.), pa si tom pomalo nategnutom usporedbom pokušavam objasniti dizajn triju natpisa koji se projiciraju između scena.

Spomenuti natpisi i korištenje „kazališta sjena“ čine mi se prije dekorativnim nego nužnim, jer ne doprinose ni dramskom naboju ni dodatnoj spoznaji.Za dramatiku pojedinih prizora sasvim su dovoljni glazba (Ervin Lustig) i svjetlo (Leo Vukelić).

Predstava počinje dolaskom putnika (Davor Tarbuk) i časnika (Nenad Pavlović) iz zamračenog gledališta na pozornicu i njihovim razgovorom o stroju.

Nenadano i bez vidljivog povoda, njih dvojica uzimaju lutke (Krešimir Tomac) koje su odjevene poput njih (Sandra Štrković) i nastavljaju razgovor istim glasom i tonom, gotovo ih usput animirajući . Niti zbivanje niti atmosfera ne opravdavaju uvođenje lutaka…

Sličan postupak „prijelaza“ iz dramskog u lutkarski svijet je i prilikom pojavljivanja druge dvojice protagonista: osuđenika (Mihael Elijaš) i vojnika (Silvijo Švast). U ovom slučaju dodatna nelogičnost jest da lutke i njihovi animatori uopće ne sliče ni odjećom ni ostalim atributima (boja odjeće vojnika i njegove lutke se razlikuje; osuđenik je bujne frizure dok je lutka proćelava): kao da su se lutke „prošvercale“ iz nekog drugog miljea, a da nitko nema pojma ni kako ni zbog čega.

Naime, prilično je jasno da uključivanje lutke u dramsko kazalište mora imati neko opravdanje, a to je najčešće situacija kada lutka može ili mora učiniti nešto što čovjek ne može. Jedini trenuci opravdanog korištenja lutke u ovoj predstavi jesu lijeganje osuđenika, odnosno časnika u stroj…

Koliko je pojava lutaka u ovoj predstavi nepotrebna pokazuju scene u kojima glumci lutku opušteno drže za glavu. Iako su sva četvorica (posebno Tarbuk) u ovoj predstavi vrlo uvjerljivi kao dramski protagonisti, a ne sumnjam u njihovo poznavanje animacije (obrazovani su za glumca i lutkara), čak ni njihova umješnost i dobra volja nisu uspjeli objasniti uključivanje lutaka u ovu, zapravo dramski oblikovanu predstavu. Takav pristup čudi utoliko što redateljica vrlo dobro poznaje zakone lutkarske umjetnosti (glumica je u Kazalištu lutaka Zadar) i zna da za miješanje različitih izričaja postoje razlozi: racionalni, emotivni ili estetski.

Bez obzira na iznesene opaske, bio je užitak gledati mlade glumce, a nadam se da je ova suradnja između Virovitice, Bala i Osijeka „početak jednog lijepog prijateljstva“.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Kazalište Virovitica



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.