Banner
Reformist Čačić: Sramotno dovoditi u vezu zločinačku NDH s Domovinskim ratom
SABA: Raos izjednačio ustašku NDH s današnjom suverenom i demokratskom Hrvatskom
Oboljeli od rijetke bolesti srca i dalje čekaju dostupnost lijeka u Hrvatskoj
Plenković: Svi dijelimo vrijednosti jednakosti i poštivanja manjina
Milošević: Raosova izjava o NDH je sramotna
Milošević: Raosova izjava o NDH je sramotna
Jutarnji list: Postroženi uvjeti za gotovinske kredite

  Virkas

Kazališna kritika Marine Mađarević: Britanski humor i zaigranost zagrebačkih Dekoratera

  Marina Mađarević           20.02.2022.         2261 pogleda
Kazališna kritika Marine Mađarević: Britanski humor i zaigranost zagrebačkih Dekoratera

Engleski glumac i dramatičar Donald Churchill (1930. – 1991.) objavio je 1989. godine dramski tekst „The Decorator“. Tekst je nastavio svoj život i nakon autorove smrti, igran po kazališnim daskama svijeta, pa tako i na zagrebačkoj sceni kad ga je (2000. godine pod nazivom „Whisky za troje“) za „Teatar u gostima“ preveo na hrvatski jezik i za predstavu režirao Vladimir Gerić. Glavne uloge zaigrali su tada Ana Karić, Boris Buzančić te Biserka Ipša. Nakon nepunih dvadeset godina slavu hrvatske praizvedbe doživjela je i nova postava komada, pod drugim naslovom i drugom redateljskom palicom. Predstavu „Dekorater“ u studenom 2019. godine režirala je Nina Kleflin za Kazališnu skupinu „Lectirum“. Zaigrala je i nova kazališna trojka, Ksenija Pajić, Goran Grgić i Ana-Marija Percaić (u alternaciji s Ines Bojanić), tercet koji se dokazao sjajnim spojem uzdanica triju zagrebačkih kazališta – Gavelle, Hrvatskog narodnog kazališta i Zagrebačkog kazališta lutaka. Upravo je navedena skupina u subotu, 19. veljače, zaigrala i u Virovitici.

Već prvim pogledom na scenografiju (za koju je zaslužna Željka Radešić) i kostimima (Slavica Šnur) možemo zaključiti da je riječ o komadu s opojnim mirisom osamdesetih, čak i devedesetih godina dvadesetog stoljeća (dojam tradicije – da ne kažemo „izvlačenja iz naftalina“ – dodala je i pjesma „Ja se konja bojim“), iako se spomenom određenih suvremenih imena može govoriti o jednom sasvim fiktivnom vremenu zasnovanu na prekrojenoj stvarnosti koja se temelji na prošlosti, a obogaćuje se današnjicom.

Radnja se temelji na neobičnom odnosu direktorove supruge i preljubnice Maše Blaubach (Pajić), njezina soboslikara Valtera Jadnička (Grgić) i Jasne Blažević, supruge Mašina ljubavnika Bertija (Percaić). Riječ je o komadu smještenu u stan dobrostojeće Maše i njezina supruga Rikarda/Rikija u kojemu nailazimo na neobičnu situaciju skrivanja preljuba, ublažavanju osvete i pokušaju lažnoga „posipanja pepelom“ s ciljem skrivanja prave istine.

Ovaj komad ne donosi originalnu priču (možda je ona u vrijeme kad ju je Churchill pisao i bila nešto autentičnija i drugačija od tadašnjih komedija), ali donosi jedan bogat, uvjerljiv i prijemčiv humor obogaćen izuzetno kvalitetno ostvarenim improvizacijama. Potrebno je naglasiti da, usprkos ne odviše inovativnoj priči, komad sadrži uvjerljivu glumu (osobito onu koju nude Grgić i Pajić čija izmjena replika djeluje snažno, lako, realno i dinamično, dok Percaić – kojoj se također ne može osporiti vrhunski glumački entuzijazam – u izvedbi ipak povremeno zaluta u karikiranje lika i, za razliku od drugih dvoje glumaca, na trenutke gubi komičnost, a zadobiva obilježja likova komedija apsurda ili likova anime).

U središtu svega je preljubništvo koje treba biti skriveno. Moralno pogrešan čin ne kritizira se, već se naglašava traženje rješenja problema – točnije, način njegova zataškavanja. Predstava, osim niza kreativnih dijaloga u kojima se (tipično komedijski) javljaju i pamtljive zvučne poštapalice poput „Ili da ili ne ili kaj?“, sadrži i akcentuiranu opsesiju neostvarenoga glumca Valtera Jadnička Shakespeareovim tekstovima i glazbene brojeve koji odgovaraju situaciji.

U 95 minuta, koliko traje predstava, virovitičkoj je publici ponuđena izuzetno jezično i fizički aktivna predstava, sjajna glumačka ekipa igra uvjerljivu igru postavljenu na temeljima britanskog humora (što dokazuju i likovi koje bismo vrlo lako mogli usporediti s junacima iz „Mućki“ ili kakvog drugog britanskog sitcoma osamdesetih), a cjelovita komika komada zaokružena je i šašavim završetkom kakav se – ni manje ni više – od predstave i očekivao.

 

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Virkas