KOLAR inflacija je odgovornost Vlade, ne može se prebaciti na trgovce
Sindikati upozorili na probleme u obrazovanju povodom Međunarodnog dana obrazovanja
HAKOM-ova brošura Ključevi sigurnog interneta za 50.000 učenika
Nova TV priprema ponudu za dodjelu nove koncesije
Sabor u petak glasa o vraćanju Josipa Dabre u saborske klupe
Uručeni Sporazumi o preventivnim pregledima za hrvatske branitelje za 2025.
SLJEPĆEVIĆ Naš film govori i o situaciji u kojoj smo danas

  Prosvjeta

Katoličke škole u Virovitici – učiteljstvo s dušom i pedagoškom vizijom

  Davor Suhan           08.08.2019.
Katoličke škole u Virovitici – učiteljstvo s dušom i pedagoškom vizijom

Ovo je jedan sasvim otvoreni hvalospjev mome gradu, koji gledano statistički – kada se napredak i nazadak nekog mjesta mjeri u broju kuna po broju stanovnika – možda i kaska za drugim gradovima Lijepe naše. Ali nije u šoldima sve. Postoje važni društveni sektori u kojima tržišna ekonomija nije mjerilo vrijednosti.

Sjećam se da sam nekada davno, dok sam još bio dijete, slušao pohvale starijih na račun dvoje svršenih virovitičkih gimnazijalaca koji su na prijemnim ispitima na dva prestižna zagrebačka fakulteta (elektrotehnike i medicine) pomeli konkurenciju – na ponos i čast svojih profesora i vlastitih roditelja.

Kako sam u to vrijeme dobro poznavao oba kandidata, malo je reći da sam tada kao osviješteni mikeški klinac (svjestan svoga zavičajnog roda) primio ovu vijest sa osjećajem posebnog zadovoljstva – kao da je NK Tvin pobijedio Dinamo.

I danas, kao i jučer, virovitičke škole – po izboru zanimanja i stjecanju stručne kompetencije –  pružaju mogućnosti koje naše malo misto, bez imalo patetike, čini velikim.

No, to je samo usporedni prikaz aktualnog stanja u odnosu na, u ovome času, objektivno slabi državni prosjek, čiju stvarnu kolektivnu sliku vrednovanja školskog uspjeha (sudeći prema rezultatima državne mature) možemo u prosjeku izraziti ovako: Znanje (poklonjeno) 3, vladanje (zasluženo) 1.

Eh, da…I što ćemo sada?...Doduše, konačna ocjena je prolazna jer se jedinica iz vladanja na kraju školske godine samo elegantno prebacuje u drugu. Ali upravo se tu i nalazi ključni problem. Jer svima je jasno da takva (po)grešna pedagoška prakse ostavlja trajne posljedice na karakter djece i mladih, kojeg nose za cijeli život. Pri čemu je uopće suvišno i govoriti koliko je time posao prosvjednih radnika postao stresan.

Gdje je rješenje?

Teoretski odgovor na ovo pitanje nalazimo u svakom metodičkom priručniku. Ali ono što čini razliku u praksi su specifične pedagoške pretpostavke i organizacijske sposobnost aktera u školskom procesu. A to se više ne može pronaći u knjigama. Nosioci tih programa su živi ljudi – neposredni kreatori uspjeha, čija odgovornost, znanje, motiv, talent i kolektivni angažman daju konačni rezultat.    

I kada se činilo da je i kod nas polako vrag došao na svoje, dogodi se ukazanje: Katoličke škole zasjaše sjajem koji nas ponovo vraća na vrh. I eto nas opet u ligi prvaka.

U čemu je tajna?

Najprije treba reći da izrečene ocjene glede spomenutih škola nisu empirijske vrijednosti, već osobni dojam koji proizlazi iz osobnog uvida u programske sadržaje i doživljaja radne atmosfere u kojoj se odvija nastavni proces. Kada bih recimo dobio zadatak čitateljima ovog portala podnijeti o tome opisno izviješće, ono bi ukratko glasilo ovako:

Radi se o veoma angažiranom radnom pristupu koji proizlazi iz osviještenog uvida profesije (ravnateljstva škole, stručnih služni i nastavnog kadra) u duhovne potrebe društva i trajnom isticanju naglašene uloge odgovornog roditeljstva. Na taj način škola i obitelj u međusobnoj interakciji OSVJEŠTENIH uloga i zadaća postaju aktivni partneri koji daju širinu organiziranom procesu odgoja i obrazovanja podupirući jedni druge u ostvarenju zajedničkog cilja.

I to je jedini „kurikulum“ koji, važno je reći, ne proizlazi iz pisanog programskog dokumenta….nego unutarnje svjesnosti o smislu života i vrijednosti postojanja… A tada školska praksa prestaje biti programski model nastave i postaje umjetnost vođenja i poučavanja – primijenjena znanost o stjecanju znanja i moći rasuđivanja.

Jezgroviti opis takvog angažiranog pristupa daje mons. dr Antun Škvorčević (prvi požeški biskup čijom odlukom je 2007. godine utemeljena Katolička gimnazija u Virovitici):

 „Klasična naobrazba mladom čovjeku ne omogućuje samo da bude obrazovan, nego i odgojen. Klasika i odgaja. Klasični jezici, klasična literatura temelj su europske uljudbe. Opća naobrazba čovjeku koristi za život. Zaboravimo puno podataka koje polažemo na ispitima u školi, ali škola zato nije beskorisna. Jer u nama ostaje poslagana neka nutarnja situacija, habitus, sposobnost. To znači: ja ne znam sve podatke iz povijesti, matematičke operacije, ali imam sposobnost prosuđivati sebe, život, odnose i situacije oko sebe. Kada netko to primi, tu nutarnju duhovnu sposobnost rasuđivanja, koja je više od puke vještine, osoba je tada i odgojena, ne samo obrazovana. Takva sposobnost pomaže osobi kritički prosuđivati, razlikovati dobro od zla, pomaže slobodi čovjeka da može bolje odlučivati i nasljedovati istinske vrijednosti u životu“

Svi ravnatelji škola, učitelji, pedagozi, socijalni radnici, psiholozi i sami roditelji, zasigurno će se složiti sa ovakvom programskom vizijom. Vjerujem da postoji i namjera da se ona ostvari. No veliko je pitanje posjeduje li svaka škola puni pedagoški kapacitet u svakom segmentu rukovođenja i upravljanja. Jer odgoj i obrazovanje ne odvija se samo u razredu. Učitelji, profesori, nastavnici…samo su dio školskog sportskog tima koji ganja odgojno obrazovni rezultat. No ako ravnatelji koji vode momčad s klupe nemaju pedagošku viziju da stvari na terenu poslože na svoje mjesto u svakom segmentu igre, ako stručna služba ne učestvuje aktivno u treningu i ako roditelji iz publike ne daju svoj navijački doprinos potpuni rezultat može izostati. Prvenstvo je možda regularno, ali opći dojam i krajnji rezultat je veoma loš.  

Katolička klasična gimnazija Virovitica i njezina mlađa sestra Katolička osnovna škola, stječe se dojam, da su upravo u svim segmentima ispunile uvjete za dobru igru i visoki plasman koji naš mali grad čini velikim.

 

Komentari




Još iz kategorije Prosvjeta