Virovitičanka u Zagrebu

Zašto se bujno zelenilo miče iz centra Virovitice, dok drugi gradovi donose raslinje na asfaltne površine? Barem neka ostane zapisano da ima nas, Virovitičana (i u Zagrebu) koji se ne slažemo baš sa svakom idejom koja stiže iz urbanističko-političkih ureda.

Predlažem neka kreativna i manje bolna rješenja od zatvaranja škola, koja bi valjalo razmotriti prije nego što se počne štedjeti na djeci

Nakon onog socijalističkog, općeg drugarskog tikanja, kapitalizam nas je – ili barem neke od nas - naučio pameti. Rezervirano „Na Vi „ je pametnije. Tako se nikome ne poklanja previše povjerenja i nikoga se ne pušta preblizu u vlastiti život. Nikad se ne zna kad sadašnji prijatelji mogu postati bivši!

Ako ovih dana tražite originalan božićni poklon za članove Vaše obitelji i drage prijatelje, a ne znate što bi kupili, mi Vam predlažemo - knjigu. Jer dobro je znano da je knjiga najvrjedniji i najtrajniji dar, za sve prigode. Kao niti na jednom drugom daru, na primjer, na trećoj ili petoj stranici knjige možete napisati posvetu što takav poklon dodatno oplemenjuje. Knjiga Virovitičanka u Zagrebu Sandre Pocrnić Mlakar, autohtoni je, mikeški, poklon. Njome možete obradovati Virovitičane i Virovitičanke u Virovitici, Virovitičane i Virovitičanke u ostatku svijeta, virovitičke zetove i snahe, virovitičke poslovne partnere, sve one koje bilo što veže za ovaj i grad i napokon sve one koji ga žele upoznati i posjetiti.

Ni autorica Sandra Pocrnić, ni urednik Goran Gazdek, a ni potpisnik ovih redova, nisu očekivali da će naši voljeni gradovi, dolazeći u ruke moćnicima, presporo se razvijati i da će vlastiti džep tzv. hrvatskih tajkuna biti bliži i važniji nego dobrobit Virovitice, Zagreba…I da će nam utjeha biti neka «stara dobra vremena», koja objektivno, to i nisu bila. Ali, da smo nekada i u mnogo čemu bili bliži Beču nego što smo danas, jesmo!

Sve godine mog honorarčenja, pa i ovog mog pisanja za Virovitica.net, bile bi doista uludo ulupan trud i vrijeme kad bi me moja nećakinja Iva, koja također voli pisati, u potrazi za vlastitim literarnim uzorima jednog dana zapitala: „A tko ti je bio taj Igor Mandić“

Moram priznati da smo u Gradskoj knjižnici i čitaonici imali tremu, puno veću nego u Zavičajnom društvu Virovitičana u Zagrebu i pitomačkoj Knjižnici i čitaonici, mjestima gdje smo do sada održali predstavljanje knjige «Virovitičanka u Zagrebu» naše kolumnistice Sandre Pocrnić Mlakar. To je razumljivo, utješit će nas znalci i oni koji imaju više iskustva u tim stvarima: Uvijek je teže nastupati pred svojim sugrađanima, pred ljudima koje znate i koji znaju vas. Zato smo, možda, djelovali malo uštogljeno i previše ozbiljno.

U Gradskoj knjižnici i čitaonici večeras će biti predstavljanja knjiga naše kolumnistice Sandre Pocrnić Mlakar Virovitičanka u Zagrebu (Vodič za mlade). O knjizi i kolumnama koje je, u razdoblju od kolovoza 2005. do veljače 2007., godine pisala na portalu Virovitica.net. govorit će autorica Sandra Pocrnić Mlakar i urednik portala Goran Gazdek, a ulomke će čitati glumica Kazališta Virovitica Snježana Lančić Prpić.
Bit će to prilika da posjetitelji naše stranice upoznaju autoricu vrlo čitanih i rado komentiranih kolumni i da se na jednom mjestu sastanu forumaši Virovitica.neta. Knjiga Virovitičanka u Zagrebu izašla je krajem prošle godine u izdanju virovitičke nakladničke tvrtke «Pusa». Do sada je predstavljena u Zavičajnom društvu Virovitičana u Zagrebu i Knjižnici i čitaonici Pitomača. Promocija počinje u 19 sati.

Naša kolumnistica Sandra Pocrnić Mlakar, dala je intervju popularnom časopisu Cosmopolitan. S "Virovitičankom u Zagrebu" razgovarala je novinarka Željka Godeč, a intervju je objavljen je u travanjskom broju. "Uspjela je kapitulaciju pretvoriti u pobjedu i profesionalno i privatno; novinarstvo je zamijenila knjigama, a kćeri je prepustila da pobjeđuje supruga", uvod je u razgovor potaknut Sandrinim pisanjem kolumne na Virovitica.netu koje je rezultiralo izdavanjem njene prve knjige. "Kad sam upala u kreativnu rupu u novinarstvu, rad na virovitičkom portalu bio je prisjećanje na građanske vrijednosti koje sam donijela u Zagreb i za koje sam se počela pitati postoje li uopće. Htjela sam pisati o svakodnevnim stvarima i životnom snalaženju nas fircigera na prijelazu stoljeća. I našla sam publiku za te teme. A usput sam došla i do rješenja za sebe: ostavila sam novinarstvo i preorijentirala se na knjige", kaže Sandra.

U Zavičajnom društvu Virovitičana u Zagrebu promovirana je knjiga Sandre Pocrnić Mlakar «Virovitičanka u Zagrebu». O knjizi su, uz autoricu, govorili predsjednik društva dr.sc. Vladimir Kolesarić, profesor na Filozofskom fakultetu i pisac predgovora u knjizi, tajnik Društva Virovitičana i tajnik Hrvatskog sabora kulture Mirko Kovačević koji je čitao i ulomke iz «Virovitičanke u Zagrebu» te urednik Goran Gazdek.

Blogeri su se pokazali boljim piscima od novinara, ali iz toga proizlazi da su si urednici tiskanih medija sami krivi što im je internet ugrozio proizvod. Neki pismeni iz novina zato su se povukli na crtu obrane prvog medija

Na izložbenom prostoru virovitičke nakladničke tvrtke „Pusa“, bivša novinarka tiskanih medija, a sada urednica u zagrebačkom „Profilu“ i kolumnistica Virovitica.neta, Sandra Pocrnić Mlakar, potpisivala je svoj prvijenac, knjigu „Virovitičanka u Zagrebu“. Bila je to prigoda da autorica razgovara sa čitateljima i junacima svojih priča, ali i sa ljudima koje je do tada poznavala samo virtualno. Naime, uz 52 priče, prvotno obavljene na internetskom portalu Virovitica.net, u knjizu su objavljeni i njihovi komentari što je do sada, koliko znamo, učinio samo popularni voditelj Dnevnika HTV-a koji je nedavno objavio zbirku svojih zapisa na blogu.

"Vidiš ti, znam je skoro četrnaest godina, upoznali smo se u redakciji nečega što se zvalo Beatta, a nisam imao pojma da je iz Virovitice. Nekome to nije važno, a meni, eto, jest. Što sam stariji, to me više zanima odakle je tko, i kako je bilo tamo, dok nije došao vamo. Zato mi je bilo lijepo čitati zapise Virovitičanke u Zagrebu, a naročito ono kada je njezin muž našao sebe kao gimnazijalca u jednome starom broju Poleta. Kada se pogledamo kakvi smo nekada bili, čini nam se da smo bili blesavi. A to je, zapravo, najbolji znak da smo u međuvremenu poblesavili.

U terapijskom jahanju Virovitica prati svjetske trendove, a škola jahanja otvara velike mogućnosti. Konj se na Zapadu već koristi u edukaciji menadžera, a mi ovdje možemo razmisliti kojim bi još stručnjacima koristilo ono što se od konja može naučiti.

Trebala je to biti zbirka toplih i poučnih pričica iz života, no pretvorila se u istraživanje. Problem istraživanja - a ispostavilo se, i moj osobni, životni problem - bio je hoće li publika prihvatiti poziv na suradnju i konstruktivnu web-raspravu o svakodnevnim sitnicama koje čine život.

U Poletu iz 1977. godine mladi zabezeknutom Nježnom nabrajaju svoje probleme: «socijalne nejednakosti već u startu života, problemi zapošljavanja, društvenih prostorija, stanova, odmarališta, sportskih objekata, raznih protekcija...» No, ništa od toga ne bi zaslužilo spominjanje na Virovitica.netu, da u istom broju nisam zatekla članak o otvaranju virovitičkog omladinskog doma.

Tradiciju okupljanja i pjesme oko dobrog jela, kao i sve najbolje virovitičko, već odavno čuvaju članovi Društva Virovitičana u Zagrebu, koji se redovito sastaju u zagrebačkoj Gajevoj 46.

Desetljećima već na ovim se prostorima čeka generacija koja neće pristati na liniju manjeg otpora, koja neće tražiti vezu za zaposlenje i šuteći pristajati na uvjete u kojima je podobnost veća preporuka od stručnosti... Izgleda da smo je dočekali!

Ako se već ne može zabraniti, neka se barem smatra nepristojnim, neciviliziranim i primitivnim skrivajući se iza nicka mahati tuđim imenom