Reportaža

Učenici i profesori u školi igraju šah prekrasnim drvenim figurama standardnih turnirskih dimenzija nazvanim "Dubrovnik" koje su replika hrvatskih figura iz 1950. kada je u Dubrovniku održana čuvena Šahovska olimpijada. Legendarni je svjetski šahovski prvak Bobby Fischer jednom izjavio da nikad nije igrao ljepšim figurama!

Jednom sam i sam izvukao dijete iz vode, možda je imao pet godina, utapao se pokraj vitla. Bacio sam mu pojas sa skele i vukao van, kao ribu. Preživio je, hvala Bogu

Govorili su im su da ludi, ali brzo su shvatili da može biti samo tako i nikako drugačije jer ne radi se o dječjem hiru nego o rijetkom talentu kojem treba dati šansu da se razvije pa je sada svi podržavaju i bodre.

Jutarnje travanjsko sunce miluje bilogorske brežuljke, zvonku tišinu narušava tek cvrkut ptica. Mirisi jorgovana, proljetnih trava i svježeg zraka miješaju su s mirisom tijesta uronjenog u vrelo ulje koje vrijedne kuharice Vile Bilogore pripremaju za Bilogorski doručak kao prilog mesnim narescima, žgancima posutim prženim špekom i sirevima s lokalnih OPG-ova i opojnom aromom kave što su nam je netom poslužili.

Posjetitelji ovdje dolaze saznati sve o romskom poimanju svijeta i dobiti odgovor na brojna pitanja: zašto isključivo nakiti od zlata, zašto crveno, zašto trakica za sreću na desnoj ruci, zašto glasna glazba, zašto šareno, zašto crveni šešir, zašto suknje do gležnja…

Županije Zagrebačka i Splitsko-dalmatinska darovale su za potrebite korisnike Ukrajinskog Crvenog križa pošiljku od 357 pari nove obuće tvornice Borovo, vrijednu 170.000 kuna.

Baka Slava iz Špišić Bukovice, starica, koja je kao i većina naših kazivača preživjela najteža vremena gladi i neimaštine, svjetske i domaće ekonomske krize, svjetskog i domaćeg rata, okrutnog patrijarhata, teškog neznanja, u svojoj osamdeset i trećoj, sjedi pred nama uspravna kao svijeća, smirenog glasa, neupitne vedrine, navodeći nas svojim odgovorima na naša nova pitanja.

Nikola Borić (39), jedan od najboljih svjetskih atletskih trenera došao je u šumu iznad sela Kokočak i počeo graditi svoj dom. Ne želi internet, struju, vodu, TV...

Plan je bio svaki dan prelaziti oko 150 km. Bilo je dana kada sam prelazio manje, ali i više kilometara što je najviše ovisilo o količini i veličini uspona koji su taj dan bili predamnom.

Nešto više od pet milijuna stanovnika živi u pretežito šumovitom i niskom dijelu zemlje koja ima skoro 190.000 jezera, a prema vlastitom priznanju popiju najviše kave u Europi. Zemlja dugog mraka i neke čudne studeni, gdje je zimi zora tek oko 9 sati ujutro, a mrak pada već oko 15 sati.

Ove godine u popratnim manifestacijama po prvi puta je sudjelovala Hrvatska pa se organizatori nadaju da će sljedeće jeseni nastupati i proizvođači bundeva.

Još nam je ostalo malo vremena da možemo uživati u nevjerojatnom prizoru koji je bio pred nama. Ljudi moji, ovo je bilo jedno od najljepših jutara koje sam vidio. Kao da je znalo da smo tamo gore i da će se za koji trenutak dogoditi nešto čudesno i prekrasno. Nebo je bilo prekrasno, plavičasto i bez oblaka, zrak čist i proziran, dan prije je padala kiša, baš kao i nekoliko dana prije toga i iz atmosfere isprala sve nečistoće. Bistro jutro, baš onakvo kakvo bismo svaki dan poželjeli.

Kad bi postojala knjiga postignuća osobenjaka plemenita podrijetla na samom bi vrhu stajali Neuschwanstein i Jankovac i njihovi tvorci:Ludwig II i Josip pl. Janković! Iako je Neuschwanstein i danas veleban dvorac, a Jankovac park šuma ( na mjestu nekadašnjeg lovačkog dvorca nalazi se lijep planinarski dom koji arhitekturom podsjeća na švicarski chalet), duh njihovih kreatora snažno se osjeća u njihovim „djelima“. Ludwig II (1845. – 1886.) bio je bavarski kralj i potjecao iz poznatije i znatno bogatije velikaške loze pa je i mogao izgraditi jedan od najzanimljivijih dvoraca, a Josip pl. Janković (1780. – 1861.) potomak je loze kojoj je tek Marija Terezija dodijelila grofovski naslov.

Za mene ne mora biti, ja ću preživjeti dan i s koricom starog kruha, ali oni ne smije biti gladni jer su Kika, Maks i Chonook jedina obitelj koju imam – kaže nam Josip Sunđi, Virovitičanima poznatiji kao Šerif naglašavajući kako oni ne smiju osjetiti neimaštinu. Od socijalne pomoći i nadnice koju u sezoni zaradi u duhanu prvo odvoji za suhu pseću hranu i zdravstvenu njegu svojih ljubimaca, a njemu što ostane.

Proštenje je. Oko crkve Presvetog trojstva i Vatrogasnog doma okupilo se mnoštvo svijeta. Tu su brojni mještani i njihovi gosti i neizostavno vatrogasci. Vruće je. Temperatura je iznad 30 stupnjeva. Puše i lagani povjetarac. Vatrogasna ophodnja uočila je dim na zapuštenom zemljištu u blizini crnogorične šume. Hitno u 17.40 sati mobitelom obavještavaju zapovjednika. Kako su na terenu kombijem pokušavaju se probiti do zadimljenog mjesta. Četiri vatrogasca sa naprtnjačama s vodom i metlaricama probijaju se na požarište. U 17,50 javljaju zapovjedniku da su na požarištu i traže pojačanje u ljudstvu i opremi. U 17,52. uzbunjuje se DVD Turnašica sirenom

Krenuli smo iz Bibinja točno u ponoć. Prije toga smo obavili sve detaljne pripreme, dobro isplanirali put. Odlučili smo da idemo preko Bosne. I nije tako daleko, jedan pedalj na karti. Priprema se hrana, piće, provjerava se opreme. Naranče, kivi i limun su oguljeni još samo štapni mikser i evo pravog osvježavajućeg nepitka.

Pod nazivom „Romania u mom oku“ Virovitičanin Oliver Bešić na portalu Fotogard.com objavio je svoja zapažanja i 27 sjajnih fotografija s puta po Rumunjskoj. Tamo ga je, u selo Rasinari u koje svojevoljno sigurno nikada ne bi otišao, piše Oliver u uvodu, odveo službeni put. Rumunjsko selo Rasinari sa 5648 stanovnika smješteno 8 kilometar jugozapadno od Sibiua, kulturnog i administrativnog središta Sibiu oblasti, odnosno Transylvanije. Glavne grane gospodarske djelatnosti tog kraju su uzgoj ovaca, drvoprerađivačka industrija i turizam.

Prvi tjedan Oktoberfesta protekao je onako kako organizatori priželjkuju u svojim najsmjelijim snovima - uz prekrasno toplo vrijeme, sjajnu posjećenost, fantastičnu potrošnju, izvanrednu atmosferu. Čak je i gradonačelnik Ude pipu u prvu bačvu zabio s rekordna dva udarca maljem. Idealno. Utisak kvare jedino cijene.

Ljubavna priča Krunoslava Ivkovića (35), drvodjeljskog tehničara iz Virovitice, i Zdenke Kyselicove (28), učiteljice razredne nastave iz Trenčina, sela na sjeverozapadu Slovačke, koji su se potkraj prošlog mjeseca vjenčali u Virovitici, prava je moderna bajka potpomognuta tehnologijom. Da ne postoji internet, e-mail, Skype, sms i druge blagodati suvremene komunikacije, ovi do ušiju zaljubljeni mladenci nikada se ne bi upoznali i prepoznali kao srodne duše. Prije negoli su se vjenčali, vidjeli su se uživo samo dva puta u životu. Polugodišnju vezu održavali su isključivo Skypom, porukama i mailovima koji su smanjivali udaljenost od nekoliko stotina kilometara, a koji su ih uvijek dijelili.

Kada je šestogodišnji Pero Pavlović svojem dvije godine mlađem bratu Miroslavu, nakon što su „svirajući“ kuhačama i granjem razbili sve mamine stare lonce i kante za vodu u bosanskohercegovačkom selu Duratovci obećao da će jednog dana i oni imati album sa svojom glazbom, Miroslav je dječački zaključio kako mu brat pati od – snova. Prošlo je više od dvadeset godina, a Miroslav zvani Cico i Pero Pavlović, čiju je obitelj izbjeglički put doveo u Slatinu, danas slave izdanje svog prvog singla „Na ovaj dan“, kojeg su u suradnji sa kolegom Dominikom Kolarem u zajedničkom bandu Otkazani let izdali prije nekoliko tjedana i koji se polako vrti na domaćim radiopostajama. Grupa očekuje i prvi album koji bi trebao biti izdan ove jeseni na kojem rade, kažu, poznata imena poput Arsena Dedića, Kemala Montena, Antonije Šole i Jaquesa Houdeka. Miroslav, koji u bandu svira klavijature iskreno priznaje da se njegov stariji brat Pero, bubnjar i pjevač, sa ispunjenim obećanjem pokazao pravim - vizionarom.