Komentar

O političkoj i moralnoj odgovornosti, koje u predizbornoj kampanji moraju biti ključni za biračku odluku, ne treba ni trošiti riječi: Jadranka Kosor, u najmanju ruku, svjesno je lagala javnost prešućujući kriminal u vlastitoj stranci, i to samo zato da ostane na vlasti.

Bogata, razmažena i preosjetljiva, Europa zaboravlja iz čega je izrasla. Hrvatska pak, zapletena u trice i kučine vlastitih trivijalnosti, nije naučila ni početi ozbiljno misliti o Europi

Povratak proizvodnji za sve vezane uz proračun djeluje staromodno. Zato treba početi govoriti o ‘ekonomskom ekosustavu’ u kojemu je jedna vrsta iznimno važna za ‘hranidbeni lanac’ drastično ugrožena.

Svemir – savršeno uređena prirodna struktura; svaka čestica na svome mjestu, sa sebi svojstvenom zadaćom. U tom beskonačnom prostranstvu milijarda nebeskih tijela ne postoji mirovanje, sve je u kretanju, i za sve što se kreće postoji samo jedan put – VRIJEME. Putanje kojima kruže zvijezde i planete, putovi kojim prolaze ljudi, samo su točke u vremenu.

Nije nemoguće, ali najgore bi bilo da panika što upravo obuzima Europu ponuka Hrvate da odustanu na samome pragu uspjeha. Trenutak, istina, nije povoljan: ulazimo kad EU trese potres dužničkih kriza nekoliko unijinih članica, a ozbiljni analitičari govore već i o mogućnosti raspada cijeloga političkog projekta.

Dvadeset godina devastiranja hrvatske izvozne industrije glavni je razlog zbog kojeg bankari danas na stolu nemaju projekte koji bi jamčili godišnji povrat od 11 posto na kapital vlasnika njihovih banaka.

Kao i svih proteklih godina HDZ otvara vlastiti izbornu kampanju na isti način – sezonom lova na partizane. Živi primjerci koji su još ostali, pravi su kapitalci, i dok ih još ima treba to iskoristiti jer za koju godinu partizanska vrsta će potpuno izumrijeti. Rezultat je to velikog pomora u posljednjih dvadeset godina kakav se ne pamti još od vremena kada ih je poglavnik Ante Pavelić lovio zajedno sa Hitlerom i generalom Dražom. Kamo sve to vodi?

Dan je zakazan, izabiru se parole, zovu se građani cijelog svijeta da izađu na ulice i pokažu nezadovoljstvo globalnim stanjem. Niti Hrvatska nije izuzeta, događaj je kreiran, još ima poletnih s vjerom u bolje sutra i nadom da se to bolje može postići izlaskom na ulice.

Pomaganje žrtvama podivljaloga švicarskog franka, oprost kredita braniteljima i zahtjevi za povratak iz drugoga mirovinskog stupa u prvi dokaz su da je građanima dosta kapitalističke slobode, koja nosi i rizike.

Eto do kakvih zastranjenja čovjeka dovede nepotrebno i ničim izazvano samodokazivanje da je Đakić, a ne Đakićka. Toliko te identitetske frustracije znaju zbuniti ljude da se Đakić ne treba čuditi ako konfuzan netko za njim podvikne: »Uf, kakva Đapićka!«

Prije četiri godine Ivo Sanader i Ivan Šuker uvjeravali su javnost kako globalna recesija ne može nauditi Hrvatskoj. Sada je na vratima novi šok, ali obrana se ne smišlja. Logično, pa godišnji su odmori!

Umjesto da odgovornost jasno pripiše Tuđmanu i HDZ-u, Josipović u predizborno vrijeme pomaže istom tom HDZ-u, pothranjujući stare tuđmanovske poluistine, koje su oslobađanje zemlje i odvele na optuženičku klupu

U čijem je interesu ostaviti takav biser devastiran dok se na svakom mogućem kvadratnom metru grade nekvalitetne apartmanske zgrade, u kojima sam boravila i ja, te primjećivala napukline na stropu napravljene nekvalitetnom izradom knaufa, probijanje vode iz okolnih zidova zgrada za koju se ne zna da li je kanalizacijska ili podzemnih voda? U čijem je interesu graditi te zgrade daleko od mora dok se arhitektonska diva nalazi tik do plaže i propada?

Prijašnjih godina poduzetnici i menadžeri i ljeti su se pokušavali oduprijeti recesiji i beznađu. Ove godine mnogi su odustali. Ako nema poboljšanja - svejedno je jesi li na moru tjedan dana ili mjesec

Hrvatska se na godinu zaduži za tri do četiri milijarde eura. Teško je i zamisliti koliko bi Vlada i lokalne zajednice morale potrošiti vremena i mozganja da privuku toliko stranih ulaganja. Zašto se mučiti?

Rijetko kada dijelim pohvalnice velečasnima, poglavito iz zalaganja. Prečesto imam dojam da se uopće ne trude razumjeti Evanđelja, ali ovoga puta moram javno pohvaliti don Živka Kustića koji je za svoju Jutarnju propovijed (J.l. od utorka 26.07. 20011.) zaslužio čistu peticu.

Svjetska recesija 2008. ugašena je tisućama milijardi državno tiskanog novca. Sad ti računi stižu na naplatu. Sadašnji svjetski ekonomski poredak možda preživi 2012., ali slomit će se koju godinu poslije.

Premijerka Jadranka Kosor je tokom nedavnih zaboravljenih prosvjeda izrazila brigu za turističku sezonu zbog prosvjednika koji ruše ugled Hrvatske, no moje je mišljenje da prosvjedi nemaju nikakvog presudnog utjecaja na odaziv turista na Jadran. Jedan razlog zbog čega se turistički kapaciteti ne ispunjavaju sam pronašla u nedavnoj posjeti Dalmaciji.

Suđenja, istrage i svjetsku recesiju preživio je, recimo, general Ivan Čermak, do devedesetih serviser klima uređaja, danas valjda najbogatiji general u Europi, zatim nekadašnji terorist general Ivan Andabak, oslobođen optužbi za šverc drogom, kao i kolega mu general Ante Roso, potom legendarni general Ljubo Ćesić Rojs, bivši vozač autobusa, uz Kruljca najviši oficir među građevinskim poduzetnicima, pa general Damir Krstičević, optuživan za masakr u Mrkonjić Gradu 1995., danas uspješni biznismen, kao i general Miljenko Filipović, član raznih upravnih odbora spominjan u istragama nekih mafijaških ubojstava, ili Đuro Dečak, mjesni gostioničar koji je iz rata izašao kao bogataš. I, jasno, general.

Da je Hrvatska doista država u kojoj svi ljudi imaju ista prava, tada Josip Đakić ne bi bio u povlaštenoj poziciji da kao saborski zastupnik vladajuće stranke promovira neravnopravnost kao državotvorno načelo.