Blog urednika

Ne mogu vam opisati taj osjećaj. Kroz objektiv gledaš osobu koja je prije samo nekoliko dana hladnokrvno ubila dva nedužna čovjeka...

Kada bi god netko u proteklih desetak godina bacio sumnju na čudnovato bogaćenje dvjestotinjak obitelji upitavši gdje je završio državni novac dobio otprilike ovakav odgovor: «Bio je rat, kupovalo se oružje».

Županovo mišljenju o novinarstvu me strašno podsjećaju na stavove istarskog župana Ivana Jakovčića koji smatra da su novinari «Glasa Istre» svojim pisanjem od Istre napravili regiju-slučaj pa je iskoristio svoju političku moć i utjecao na vlasnike da sedmero novinara i urednika ostane bez posla.

Već bih trebao zamijeniti taj blog! Znam, mnogi mi to kažu, pa bilo je planirano da mijenjam u dnevnom ritmu ili bar svaki drugi dan. Ajde, može proći jedanput tjedno! Ali, naprosto nisam strigao...

U sjeni velikih riječi s prošlotjednog karlovačkog HDZ-ovog mitinga poput «hapsit ćemo» i «strpat ćemo iza rešetaka», najave još oštrije borbe protiv organiziranog kriminala i poruke Račanu, Čačiću i Friščiću da se pripreme za još jedan mandat u oporbi, ostala je gotovo nezapažena najava predsjednika Vlade Republike Hrvatske Ive Sanadera da će 2007. godine započeti fiskalna decentralizacija.

Jin i jang je na Forumu pitao može li se kolumna objaviti na Virovitica.netu pa da čitatelji komentiraju i kritiziraju. Ne bi smio objaviti prije nego što izađe u Glasu, ali evo, zanima me što mislite, pa sam odlučio objaviti dosadašnje.

Samokritični smo, svaki dan sami sebi dodijelimo minus. Bit će ozbiljno kad prijeđemo na lične greške!

Boro mi je podvalio, razočaran sam, ali, svatko ima pravo na izražavanje, pa i plagijatom. Time je autor rekao sve o sebi, svojim pogledima na svijet i svojim svjetonazorima.

Kad malo bolje razmislim dobro je Kiro rekao. Rokovo je za njih (ali samo za njih, jer i tako ne žive u stvranosti) - Špancirfest. A za nas, to su dvije neusporedive manifestacije.

A tek igle, inćuni, srdele, tune i skuše pa oslići, trilje, lubini, orade, arbuni, cipli, zubaci, grdobine i škarpine, onda hlapovi, škampi, jastozi, kozice, lignje, sipe i hobotnice pa dagnje, kunjke i kamenice. Sve to uz maslinovo ulje...

U proteklih 17 dana savršenome me je boljelo uho, ili što već boli u takvim prigodama, za sve što se dešava u Virovitici! Zato se valjda ide na godišnje odmore.

Na žalost, danas, 2006., u godini Nikole Tesle stanovnici četrnaest sela i zaseoka u Virovitičko-podravskoj županiji, dvjestotinjak kilometara od Zagreba, njih oko tisuću, još nemaju mogućnost uživati u blagodatima električne energije.

Da su u Koprivnici i Đakovu okrenuli vola sigurno ne bi završili u dnevniku i novinskim duplericama.

Proteklog tjedna boravio sam u Austriji, u području Voralberg u kojem živi približno četiri tisuće Hrvata. Otputovao sam tamo u organizaciji KUD-a Virovitica ciji su plesači i tamburaši uveličali proslavu 20. obljetnice hrvatske plesne grupe «Veseli slavuji» koju čija je umejtnička ravnateljica naša Virovitičanka Sanja Ložnjak Ilija.

Nisam baš neki nogometni fanatik! Naprotiv, ako bih baš morao birati između nogometa i filma odabrao bih film, ako bi mi netko ponudio karte za utakmicu Brazil – Njemačka ili za koncert Rolling Stonesa, izabrao bih Jaggera i društvo, ako bih se morao odlučiti između monografije o Dinamu i zbirke pjesama Miroslava Antića, odabrao pisca glasovitog Plavog čuperka.

Policijska intervencija na uređivačku koncepciju Pitomog radija više je od obične svakodnevne gluposti jer opasno je kada pendrek određuje narodu što će slušati, gledati ili čitati. Još je opasnije kada se to radi u dosluhu s pravosuđem i kada šef lokalne policije sa šefom lokalnog suda u birtiji lista zakon i traži članke koje će voditelje, novinare i urednike strpati iza rešetaka, a narod zaštititi od nepoćudnih stihova i melodija.

Kad umru poznati književnici, glumci, slikari, pjevači ili ljudi drugih zvanja i zanimanja u medijima osvane In memoriam što bi značilo – u sjećanje, na spomen ili u spomen. Kaže se da novine moraju biti pripremljene za smrt javnih osoba, a to znači imati jednog ili više novinara koji u svakom trenutku mogu napisati tekst, prikupiti dokumentaciju, zatražiti izjave meritornih… Dobar novinar i redakcija ne smiju biti iznenađeni.

Kirin je tog dana završavao boravak u Bruxellesu, a ja putovao u Novi Sad! Poveznica je, ako se pitate što je zajedničko tim putovanjima, organizirani kriminal. On se sastao sa europskim povjerenikom za pravosuđe, slobodu i sigurnost Francom Frattinijem koji je Hrvatskoj obećao pomoć u borbi protiv organiziranog kriminala, zaštite granice, korupcije i trgovine drogom, a ja s kolegama iz regije kako bi izmijenili iskustva o izvještavanju o organiziranom kriminalu...

Kažu da fotografije govore više od tisuću riječi, ali ja se ovom prigodom nisam vodio tom mišlju. Bilo je planirano potrošiti puno rečenica, dojmove složiti i pretvoriti ih novinarski uradak zvan reportaža, prenijeti vam baš svaki detalj jer se te subote na terasi «Booma» dešavalo sve ono što reportera može nadahnuti – rijedak događaj i još k tome prvi u našem gradu, ugođaj travanjskog dana koji nije pokvarila ni proljetna kiša, mirisi, vino, avantura nepca i grla, gitara, pjesma, družba, smijeh…

Nekada, u onoj državi, odgovorni su pokušavali prikriti svoju odgovornost (dobro ih pamtim, dva važna druga koja su mi tada otežavala posao i danas su na odgovornim mjestima, jedan čak i vijećnik HDZ-a u Gradskom vijeću) proglašavajući osjetljivu temu općim društvenim interesom i štetom koja može biti nanijeta «cijelom kolektivu». Danas, kad dodirnem «osjetljivu temu» kažu mi da ne volim Virovitici i pišem protiv ugleda ovog grada.