Banner
Reformist Čačić: Sramotno dovoditi u vezu zločinačku NDH s Domovinskim ratom
SABA: Raos izjednačio ustašku NDH s današnjom suverenom i demokratskom Hrvatskom
Oboljeli od rijetke bolesti srca i dalje čekaju dostupnost lijeka u Hrvatskoj
Plenković: Svi dijelimo vrijednosti jednakosti i poštivanja manjina
Milošević: Raosova izjava o NDH je sramotna
Milošević: Raosova izjava o NDH je sramotna
Jutarnji list: Postroženi uvjeti za gotovinske kredite

  Kultura

Kata Mijić: Talent nam je dan da ga dijelimo, a ne da ga držimo zarobljenog u sebi

  Sandra Pocrnić Mlakar           04.12.2016.         2351 pogleda
Kata Mijić: Talent nam je dan da ga dijelimo, a ne da ga držimo zarobljenog u sebi

U emisiji „Život je feferon“ na Gradskom radiju Virovitica gostovala je ove nedjelje najproduktivnija hrvatska autorica ljubavnih romana Kata Mijić. Voditelj Mladen Kocijan tom je prilikom tri slušateljice obradovao njezinim knjigama koje je darovao izdavač Profil. Kata Mijić dosad je pod pseudonimom Kate Mitchell objavila 12 knjiga, a većina njezinih naslova nalazi se u gradskim knjižnicama i omiljene su među čitateljicama ljubavnih romana. Mnoge čitateljice poželjele su i bolje upoznati autoricu, pa Kata često gostuje na književnim festivalima i u knjižnicama koje je pozivaju na svoje književne večeri. Poznata spisateljica svake godine objavi barem po jedan ljubavni roman, a uz to piše priče za tjednike te, odnedavno, kolumnu za portal HeraZnanje, koja se čita, komentira i dijeli na društvenim mrežama. „Kolumne pišem pod svojim pravim imenom, ljubavne romane sam pisala pod pseudonimom Katarina Mich, knjige pišem pod pseudonimom Kate Mitchell, tako da se vidi određen pomak, barem kada je ime u pitanju“ – šali se Kata Mijić, dok objašnjava kako je, nakon 15-godišnjeg spisateljskog staža postala početnica kolumnistica.

Prvi put ste se Virovitici predstavili u radio emisiji. Kakvi su dojmovi nakon prvog gostovanja na Gradskom radiju Virovitica?

- Nisam očekivala da će intervju biti tako dug. No, bio je to vrlo ugodan razgovor. Voditelj Mladen Kocijan nekoliko puta me je nasmijao i pričali smo kao da se znamo sto godina.

Vaša kolumna na portalu HeraZnanje odlično je prihvaćena. Kako ste odlučili prihvatiti poziv na pisanje kolumne? Je li u elektronskom mediju intenzivnija komunikacija s publikom nego do sada s knjigama i pričama? Kakvo je novo iskustvo s publikom na portalu?

- Za početak smo prezadovoljni. S obzirom da su mi izišle samo tri kolumne, odjek je doista impresivan. Naravno, imamo velika očekivanja i nadam se da će nam se ostvariti. Trudim se da teme budu aktualne, svakodnevne, one koje bih i ja rado pročitala na nekom portalu.

Poziv sam prihvatila iz čiste znatiželje. Bilo koja vrsta pisanja izazov je za mene, a spoznati još dio svojih mogućnosti je izazov kojem nijedan pisac ne može odoljeti. Zanimalo me je - mogu li ja to i, ako mogu, koliko ću biti uspješna u tome? Pisci obično počinju s kolumnama, a ja ih počinjem pisati nakon više od 600 objavljenih priča, oko 220 objavljenih ljubavnih romana i objavljenih 12 knjiga.

Komunikacija s čitateljima je na portalu mnogo intenzivnija. Kolumne su kratke i odmah imam povratnu informaciju, dok s knjigama nije tako. Mada ni tu nisam zakinuta po tom pitanju. Na ovaj način dopirem do drugačije vrste publike, što mi je drago. Kolumne su kratke, jezgrovite, i brzo se napišu, za razliku od knjige. Na neki način, to mi je kao poslastica u pisanju.

Pišete ljubavne priče i kolumne o partnerstvu, a i bili ste u žiriju koji je birao najljepše ljubavno pismo. Smatrate li da o ljubavi znate više nego drugi? Odakle crpite inspiraciju za poante svojih priča i savjeta u kolumnama?

- Ne, nikako ne mislim da znam više od drugih, možda znam to vjernije prikazati, i smatram se zrelom da o tome mogu pisati. Sumnjam da će netko s dvadeset ili nešto više godina doprijeti do srži problema onako kako ću ja to učiniti. Iskustvo i godine su presudne u svemu. Ja znam što mene zanima, što bi moglo zanimati čitatelje, a to su svakodnevne teme, a njih doista ima na pretek. Ne treba mi inspiracija za njih kad imam život. On je najljepši pisac priča, i samo treba promatrati, slušati, i iz svega izvući ono što mislim da je najbolje. Partnerstvo i odnosi su neiscrpna tema, i tu će se mnogi čitatelji prepoznati.

Kad su vas predstavljali, mediji su u početku isticali da ste konobarica koja piše, što je kod nas neobična kombinacija. Jeste li u međuvremenu upoznali još koju književnicu koja piše uz svoj svakodnevni posao koji nema veze s pisanjem? Koliko je važno živjeti vlastiti talent i biti kreativan, uz posao od kojeg živimo?

- Da, to su isticali u početku, a ističu i danas. Za mene to nije neobična kombinacija, jer ja konobarstvo nisam izabrala zato jer sam imala loše ocjene, nego zato što taj posao volim. Talent ne biramo, s talentom se rodimo, a sa zanimanjem je sasvim drugačija priča. Tako da mogu reći da sam izuzetno sretna osoba jer radim dva posla koja obožavam. Ljudi se čude jer imaju predrasude, a ja ću se potruditi da neke od njih i razbijem. Sve književnice koje sam upoznala, rade „normalne“ poslove. Pisanje im je samo hobi koji rade s ljubavlju. Zamjerila bih svakom tko ima talent, ako taj talent ne iskoristi najbolje što može. Talent nam je dan da ga dijelimo, a ne da ga držimo zarobljenog u sebi.

Meni je jako važno što živim i gradim svoj talent. Svjesna sam da sam od sebe dala samo mali dio onog što mogu, jer znam da mogu još više, još raznovrsnije. Ta ljubav koju osjećam prema pisanju za mene je nešto bez čega ne bih mogla živjeti. Znam da ću pisati dok sam živa, jer tisuće ideja vrište u meni i traže način da iziđu. Ja nikada sebi ne bih mogla dopustiti da zbog lijenosti zapustim nešto što je dio mene, niti me išta može odvratiti od pisanja, nijedna prepreka, jer te prepreke postoje da bi se savladale.

Za spisateljice ljubavnih romana tipično je da puno pišu. Osim jednog romana godišnje, koji objavljujete u Profilu, redovito pišete i priče za ženske časopise. Koja je tajna vaše produktivnosti? Kada stignete pisati, uz svakodnevni posao u kafiću Žbrac?

- Da, tipično je i za mene da sam produktivna. Ne samo da stignem napisati ono što trebam, nego uvijek napravim zalihu. Nekako me taj način rada izuzetno veseli, iako sam najproduktivnija kada me stisnu rokovi koji se moraju poštivati bez iznimke.

Svi s kojima sam dosad surađivala, znaju da poštujem rokove i da nastojim svoj posao odraditi profesionalno i korektno jer najvažnije je biti dobar čovjek, a tek onda dobar pisac.

Najveći dio posla odradim tijekom godišnjeg, barem kada su knjige u pitanju. Ja svoj godišnji provedem za laptopom, zato tijekom godine i nemam nekakav velik presing. Već imam nekoliko knjiga koje su završene i čekaju svoj red na objavljivanje i rado bih prihvatila još neki izazov u pisanju, ako mi se ukaže prilika. Ako imamo želju za pisanjem, vremena ćemo uvijek pronaći. Stvar je samo organizacije, a vjerujem da ja s tim nemam nikakav problem.

Prošlogodišnji roman ''Okovano srce'' predstavili ste brojnoj splitskoj publici u knjižnici Marko Marulić. Pripremate li predstavljanje najnovijeg romana ''Potrgani veo'' u knjižnicama u Splitu i okolici?

- Naravno da pripremam. Krenula sam od Kaštela, a za Valentinovo ću knjigu predstaviti publici u Solinu. To me posebno veseli. Na naslovnici najnovije knjige fotografija je stare Salone jer u knjigama nastojim opisati i ljepote kojima smo okruženi. Neizmjerno sam zahvalna Turističkoj zajednici grada Solina jer su mi ustupili fotografije za naslovnicu. Solin je grad u kojem sam živjela dva desetljeća i predstavljanje knjige u tom gradu bit će mi posebno zadovoljstvo jer poznajem većinu ljudi. Ima li išta ljepšeg od promocije u gradu u kojem smo proveli veliki dio života!

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Kultura