Banner
Milošević: Milanović iznevjerio povjerenje birača
Banožić: Ne impresionira me glumatanje fakina sa zagrebačkih ulica
Plenković pozvao OLAF i DORH da stanu pred mikrofone ako imaju nešto
Plenković pozvao Raspudića na covid-odjel i nazvao ga besramnim licemjerom
Raspudić: Pozivam premijera na sučeljavanje, a ne paradiranje kroz bolnice
Quo vadis, Aida? proglašen najboljim europskim filmom
Studentima od 1. siječnja minimalna satnica 29,30 kuna

  Reportaža

Karlo i Tereza proslavili 50. obljetnicu braka i 40 godina prijateljstva s Virovitičanima

  gg           09.04.2005.         4140 pogleda
Karlo i Tereza proslavili 50. obljetnicu braka i 40 godina prijateljstva s Virovitičanima
VIROVITICA, 9. travnja - Bilo je veselo te večeri u restoranu Dvorac u Virovitici – veliki prijatelji Hrvatske Therese i Charles Vercruysse iz Belgije proslavili su u krugu svojih belgijskih i virovitičkih prijatelja 50 godina braka i četiri desetljeća kako redovito, svake godine po tri puta dolaze u Viroviticu. Proslavu su uveličali članovi zbora i tamburaške sekcije Hrvatskog pjevačkog društva Rodoljub koji su Karlu, kako Virovitičani zovu Charlesa, osim pjesama i glazbe, poklonili lentu.
«Za sve ove godine stekli smo ovdje u Hrvatskoj brojne i iskrene prijatelje, možda i bolje nego one u Belgiji. To je razlog što smo odlučili upravo ovdje proslaviti naš pir», objasnili su Karlo i Tereza.
Sve je, kako to obično biva, počelo slučajno. Ili možda s namjerom, iako Karlo i Tereza te 1966. godine kada su u zrak pustili balon sa svojom adresom nisu znali gdje će ga vjetrovi odnijeti i hoće li ga ikada itko pronaći. U Oostakeru, prigradskom naselju velikog Genta gdje su živjeli prve nedjelje u listopadu održava se lokalna svečanost, nešto kao naš kirbaj. Običaj je se puštaju baloni napunjeni helijem koji se mogu vinuti do 4 tisuće metara visine, a žive samo 24 sata. Karlo i Tereza nisu moglo odoljeti izazovu pa su na njemačkom, engleskom, francuskom i flamanskom jeziku napisali: «Tko pronađe ovaj balon neka nam se javi na našu adresu». Balon je na svojoj njivi u Okrugljači, 1600 kilometara od Genta, berući kukuruz s bratićem Ivom, pronašao Franjo Bartolić. Misleći da je riječ o karticama s oznakom sorte pšenice koju su radnici tadašnjeg PIK-a sijali u blizini, Franjo je otišao seoskoj učiteljici Katarini Sokač. Učiteljica je poruku prevela i pomogla napisati pismo. Na Karlov odgovor nije trebalo dugo čekati i prijateljstvo Bartolićevih i Vercuyssijevih je rođeno.
U 40 godina Karlo i Tereza obišli su Hrvatsku uzduž i poprijeko, organizirali nastup naših folklornih društava i zborova u Belgiji, proširili prijateljstva, prikupljali humanitarnu pomoć u vrijeme rata, u belgijskom medijima davali potporu Hrvatskoj i tumačili tko je agresor. Rat ih nije preplašio – bili su tu i dok je grmjelo.
Gotovo svi stanovnici Oostakera znaju gdje Hrvatska, mnogi su bili u Hrvatskoj i naučili po nekoliko naših riječi. Karlova fonoteka puna je naših pjesama, a najviše voli podravski i mediteranski melos. Kada su tamburaši zapjevali njegovu omiljenu «Podravino moja mila» nije mogao odjeliti – pridružio im se na pozornici.
A na pitanje što je dobar i dugovječan brak Karlo i Tereza odgovaraju: «Vidjeli smo jedno drogom boju života u očima».
Malo je ljudi koji u Virovitici koji nisu čuli za Karla i Terezu. «Hrvatska je moja druga domovina i nisam je mogao okrenuti leđa», govori Karlo.
Valjda je zato, zbog Karlovog velikog srca, predsjednik Rodoljuba Milan Ključec te večeri u Dvorcu, zahvaljujući mu se na svemu što je učinio rekao: «Karlo je virovitički Papa».

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Reportaža