Banner
Amsterdam planira zabraniti pušenje trave u centru grada
Obilne oborine na području više županija
Grbin: ZOR se sveo na ideološki stav gdje treba provoditi nedjelju ujutro
Plenković: Hrvatsku svi gledaju kao nogometnog giganta
Grbin: Plenkovićeva godina isporuke je pomalo kićenje tuđim perjem
U Hrvatskoj 250.000 ovisnika o alkoholu; među prvih pet u EU po konzumaciji
Hrvatska: 373 nova slučaja koronavirusa

  Roklicerove večeri

Kakvu samouvjerenost i važnost žena može osjećati u društvu koje štiti ubice, silovatelje, nasilnike?

  Biljana Kovačević           26.11.2022.         2236 pogleda
Kakvu samouvjerenost i važnost žena može osjećati u društvu koje štiti ubice, silovatelje, nasilnike?

Danas najviše zlupotrebljavana riječ zasigurno je global. Mnogi ju koriste kako bi naglasili nove pojave u suvremenom društvu a koje obuhvaćaju cjelinu postojanja na ovoj našoj udomiteljici Zemlji.Odnosno, pojave koje nisu više lokalno rasprostranjene već se posredstvom novih tehnologija u području komunikacije prenose s jednog kraja na drugi te na kraju obuhvate čitav Globus pod čime se podrazumijeva prikaz našeg planeta. Odnosno, ono što karakterizira pojavu široko rasprostranjenu.

Tako sva karakteristična događanja za suvremeno moderno društvo prelaze granice svojih malih i malo većih sredina i postaju opći trendovi. Informacije stižu istog trena na mnoga mjesta u trenutku njihova stvaranja.Stoga ne čudi da ljudi „prepisuju“ određena ljudska ponašanja jedni od drugih takmičeći se tko će, danas nažalost, mnoga dovesti do apsurda.Znamo da djeca uče oponašajući odrasle, tako da ni odrasli nisu pošteđeni takvih obrazaca.Mogli bismo mnoge teme tako analizirati na globalnom planu. Čini mi se da je to postalo zapravo i jedina perspektiva kroz koju se provlače problemi sa kojima se čovječanstvo suočava. Više nije zanimljiv mikro nego samo makro svijet. Premda sve počinje od toga mikro.

Za čovjeka se kaže da je svemirsko sjeme. Bez sjemena muškarca i jajne stanice žene nema začeća novog života. Žena donosi dijete koje je budućnost rase. Stoga ne čudi da upravo u ovom trenutku povijesti žena postaje najviše globalno zlostavljana.

Svi ćemo lako uočiti plavu masnicu ispod oka, slomljenu ruku, nogu, masnice po tijelu. To je ono vidljivo kao trag fizičkog napada na osobu.No, postoje mnogi drugi načini perfidnog i profinjenog zlostavljanja koje je, čini mi se, u ovom 21.vijeku dostiglo svoje vrhunce. Kao osnovno, stvorena je takva društvena klima koja više ne poštuje ženu. Niti kao majku, niti kao osobu. Poznate su nam kroz povijest razne faze odnosa prema ženi, žena kao božica, žena ratnica, žena ropkinja...Nikada do sada žena nije bila toliko obuhvaćena raznim pokretima za slobodu i oslobođenje. No što je više tih pokreta, ženu zapravo ta nuđena joj sloboda od svega i svačega doslovno uništava. Uništava njenu bit, njenu ulogu koja joj je stvaranjem namijenjena, njenu nježnu žensku figuru, potrebu za zaštitom, nju kao nositeljice bezuvjetne ljubavi prema svom potomstvu i životnom partneru.

Moderna industrija je brzo shvatila da ima adut za beskrajno iskorištavanje. Modna industrija, kao što je i njena priroda, izbacivanjem modnih trendova,najprije je krenula uniformirati žene unisonim odjevnim predmetima. Igrajući na onaj naš loši ego i narcisoidnost, koja žena će se oduprijeti pozivu da bude moderna ma što to zaista značilo. Tu se već u startu ubila kreativnost žene koja je kroz vijekove svojim rukama i maštom stvarala odjevne predmete za sebe i svoju obitelj. Znamo tko nosi uniforme. Uniforme su oznaka da pripadate određenoj struci, vojsci.PRIPADATE! To je ključna riječ! Više niste svoji, jedinstveni i originalni. Postajete dio mase.Uz modu modelira se i ponašanje žene u društvu.

Uz svaki modni trend kreira se i određeno ponašanje.Ono što je nekada bila velika sramota kao pušenje na ulici, pokazivanje golog tijela, raskalašeno ponašanje, ljubljenje pa i seksualno snubljenje javno pred drugima i na javnim mjestima postaje opće prihvaćeno i dokaz osvojenih sloboda. Najprije je naglascima na prava muškaraca dovedeno ženu u poziciju da stekne osjećaj da se MORA boriti protiv njih. Muškarac i žena su stvoreni da budu TIM, da surađuju zajedno najprije na potomstvu, a onda i na njihovom podizanju i odgoju.

To je osnova života. Bez potomstva nema budućnosti. Isticanjem muškarca kao jedinog hranitelja u obitelji i važnosti te uloge, istovremeno se nipodaštavalo ulogu žene kao majke i one koja drži sva tri ćoška kuće. Muškarci su zdušno koristili svoj položaj dodatno ponižavajući ženu tako što su po svojoj volji mogli upravljati njome preko ekonomske ovisnosti.Mogli su imati druge žene za zabavu, mogli su uživati ispunjavajući svoje želje istovremeno odričući ženi pravo na isto. Žene su se pobunile i krenule zapošljavati.

Tamo ih je opet dočekao svijet muškaraca. Bile su potplaćene, same se borile za smještaj djece u vrijeme dok su na poslu. Nisu ima bila dostupna određena zanimanja kao ni školovanje. Oduzimano im je pravo na nasljedstvo ako nisu bile poslušne.Društvo se svim silama trudilo da ženu ostave u zapećku, a tamo gdje nije uspijevalo, izmišljalo je nove i nove trendove kojima bi ju skrenuli sa njihovog puta. Stvorili su imidž žene zavodnice. Savršenog tijela, uvijek dotjeranu, okićenu zlatom i dijamantima, no opet samo u slučaju kada bi bile poslušne svome muškarcu, imućnom naravno ili prodavale svoje tijelo za užitak. Tako je nastao obrazac mlada djevojka i stariji, bogat muškarac.

Žene koje bi se dočepale bogatstva najčešće kao nasjednice ili rastavljene udarile su kontru pa bi za svoje zadovoljstvo birale mlade muškarce. Još neafirmirane i siromašne koji bi svojim mišićima zadovoljavali ženu a ona ih uvodila u visoko društvo. Danas je žena svedena na običnu napumpanu lutku. Napredak medicine pružilo joj je mogućnost da sama kreira svoj izgled. No na njenu nesreću i taj poželji izgled je već netko prvi osmislio. Tako one postaju ponovo „uniformirane“, jednako velikih i bujnih grudi, napućenih usana, napumpane guzice, dugih noktiju koje podsjećaju na kandže i na prisjećanje kako muškarci imaju posla sa opasnim ženkama. No, ispod se krije jedno nesretno i zapušteno dijete željno ljubavi i pažnje.

One pažnje kada te netko sluša sa pozornošću, sudjeluje u tvome životu empatijom i suosjećanjem i ostaje ti vjeran u svim životnim situacijama. U vrijeme informatike nije čudo da su brojke postale Number 1. Tako je neizmjerno važno koliki broj muškaraca je „pregazio“ neku ženu. Obostrano brojenje čisto fizičkih međuspajanja koje bi trebalo dovesti do važnosti degradira dušu na koju su gotovo svi zaboravili. Ona je ionako nešto nevidljivo, nedokazano pa što gubiti vrijeme na to. Sve zasluge se unovčavaju ovdje na zemlji. Drugi život ne postoji. Ne postoje ni raj ni pakao. Udri brigu na veselje!

Za naše tijelo se kaže da je Hram o kojem treba voditi brigu. Hram je sveto mjesto kojem nije dopušteno svakome ući. U njemu se održava čistoća i red. Kakav odnos mi danas imamo prema tom hramu? Žene su same sebe dovele u situaciju u kojoj se odrekla svoje čistoće i svetosti jureći suludu bitku izjednačavanja sebe sa muškarcem. Društvo to uvijek iskoristi. Sada ju potpuno kao rod uništava, briše kao potrebnu kategoriju u sustvaranju života. Bebe iz epruvete, umjetne maternice, muškarci koji rađaju. Muškarci koji se pretvaraju u žene. Djeca pretvorena u srednji rod. Ni muško ni žensko. Umjetne lutke i razna pomagala kojima se muškarac može seksualno sam zadovoljiti jednako kao i žena. Postaju bespotrebni jedno drugome. Fizički.  

Ispiranjem mozga raznim videoigricama dječju maštu usmjeravaju ka ubojstvima i beskrajnim pucačinama u virtualnom svijetu. Muškarac je bio i ostao ratnik. Samo sadašnjeg muškarca više ne čekaju uplakane djeve sa maramama. Doma ih čekaju muškarci preoblikovani u žene. Čovjeku je ostavljeno na volju da se izrazi kojeg je roda. No čovjek sve što dobije zloupotrijebi. Zato je Stvoritelj odlučio za njega.Onaj koji se usudi izigravati Stvoritelja znamo kako završi. Izgnanstvom iz Raja. Izgnanstvom iz svijeta koji je stvoren bipolaran. Minus i plus, toplo i hladno, svjetlo i mrak...

Promjene u današnjem društvu se toliko brzo odvijaju da čovjekov mozak ne prepoznaje odmah opasnost koja se krije iza toga. Kroz ugađanje ljudskim slabostima i željama ispreda se jedna fina mreža najmoćnijeg porobljavanja ikada. Žena je uvijek na braniku. Kada se nju osvoji, muškarci padaju ničice. Žena je snaga muškarca. Rebra drže na okupu. Ako je već žena nastala od rebra muškarca. Bez njega je on posve ranjiv.

Zato, nije nasilje samo fizička sila. Mnogi pribjegavaju emocionalnom /uskraćivanje ljubavi/, psihološkom /omalovažavanje važnosti/. Žena koja je ekonomski ovisna i svakodnevno trpi muža koji joj „nabija“ svaki novčić na nos, uskraćuje njoj i djeci osnovne potrebe, provodi se sa drugim ženama, ne poštuje njenu familiju ni porijeklo, fizički ju zapostavlja i traži bezuvjetnu poslušnost od nje, mora jednoga dana „pući“ i krenuti u svoje oslobađanje. No velike su zamke u tome. Čak i druge žene sudjeluju u tome da se međusobno optužuju, svađaju i podmeću jedna drugoj. U takvoj atmosferi nije čudno što su djeca izgubila kompas, što se i sama okreću onome što nikako ne uzdiže njihovu svijest i razum na viši nivo.

Sve je više bolesne djece koja odrastaju u odsutnosti majke. To je zlostavljanje i žene i djeteta.Koliko firmi ima pri svojim postrojenjima prostor za zbrinjavanje djece? Sve više je bolesnih žena? Kako ćeš najlakše slomiti ženu nego da joj oduzmeš dijete prije njegovog prirodnog odvajanja od nje? Kako ćeš iskazati poštovanje prema ženi koju muž bez ikakvih problema izbaci na ulicu? A nemaš kao društvo rješenje za njeno zbrinjavanje? Kakvu samouvjerenost i važnost žena može osjećati u društvu koje štiti ubice, silovatelje, nasilnike?  Na koga se ona može osloniti osim na samu sebe? Oblači hlače, ponaša se kao muškarac, gubi svoje prirodne, urođene osobine kako bi preživjela.

U to vrijeme muškarci oblače haljine, nose štikle i oponašaju žene. Ne vidim rješenje nego u vraćanju prirodnim karakteristikama koje smo dobili rođenjem. Rješenjem u kojem ćemo se kao pojedinci truditi gledati na svijet s ljubavlju u očima i suosjećanjem prema drugim jedinkama. Razvijati ponaosob darovane talente  i vjerujući da je moguć život u kojem se svakom popu može reći da je pop pop, a bob bob.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Roklicerove večeri