Presudom sutkinje zagrebačkog Općinskog građanskog suda, Perice Norac-Kevo, nalaže se Novom listu i novinaru tog dnevnog lista, Draženu Ciglenečkom, da predsjedniku Županijskog suda u Zagrebu, Ivanu Turudiću, solidarno isplate čak 150.000 kuna sa zateznom kamatom koja je počela teći od veljače ove godine. Osim toga Novi list i Ciglenečki morat će Turudićevim odvjetnicima podmiriti troškove suđenja u iznosu od gotovo 13.000 kuna. Također, sporni tekst pod naslovom „Turudić nanosi veću štetu nego Šešelj“, odlučio je sud, Novi list će morati ukloniti sa svoje internetske stranice, kao i Turudićevu fotografiju i sve komentare čitatelja koji se nalaze ispod teksta, ali tek nakon što presuda postane pravomoćna - piše portal Lipiga.com.
Odmah nakon što je 27. studenog prošle godine objavljen komentar Dražena Ciglenečkog, kako u tiskanom, tako i online izdanju, predsjednik zagrebačkog Županijskog suda, osuo je paljbu po novinaru, pri čemu mu je prostor ustupio Večernji list. Iako je nešto ranije Turudić javno, u jednom od intervjua kakve ovaj sudac često daje, za razliku od svojih kolega s drugih sudova, istaknuo kako nikad nije tužio novinara niti će to napraviti, uslijedila je ekspresna tužba. U tužbi je Turudić ustvrdio da je objavom komentara njemu nanesena ogromna šteta, a prema njegovom viđenju nanesen mu je niz uvreda i izrečene brojne neistine na njegov račun.
DOSJE TURUDIĆ: Tko je čovjek koji je Sanadera na deset godina pospremio iza rešetaka
O ŠEŠELJEVOJ PROVOKACIJI: Ko mu jebe mater
Predsjednika Županijskog suda u Zagrebu pogodile su sljedeće riječi: ,,U utorak se ponovno potvrdilo da protiv suca kakav je Turudić sustav naprosto nema lijeka. Njegov gotovo siledžijski stav nitko nije u stanju sankcionirati. Ni vrhovni sud, ni Državno sudbeno vijeće, ni Ministarstvo pravosuđa ni udruga sudaca, ni, eto, DIP. Kao da ne postoji način da se Turudiću stane na kraj, on je praktično nedodirljiv. To ne može biti normalno. U uređenoj državi svatko mora biti podložan određenoj kontroli. Neovisnost sudbene vlasti ne znači da suci imaju pravo doslovno raditi što ih je volja. Primjerice nastupati kao politički tribuni i dijeliti predstavnicima izvršne vlasti lekcije o domoljublju“. No, ono što je posebno „zapeklo“ Turudića je sam završetak teksta u kojem stoji: „Saborski zastupnici i jučer su analizirali gluposti što ih u velikim količinama proizvodi Vojislav Šešelj, degradirajući tako instituciju hrvatskog parlamenta. Umjesto toga su, ako im je već do bavljenja pojedincima, mogli otvoriti raspravu o Turudiću. Pa možda i donijeti Deklaraciju kojom bi se osudilo njegovo besprizorno ponašanje. Svojim postupcima Turudić nanosi danas Hrvatskoj sigurno veću štetu nego baljezganje ishlapjelog ratnog zločinca“.
Naime, Turudiću je bilo nepodnošljivo da ga se uspoređuje, kako navodi u tužbi, „s ratnim zločincem“. Time je, tvrdi, diskreditiran kao osoba, kao građanin i, kao, nimalo nebitno, dragovoljac Domovinskog rata. Uz to, smatra, riječi novinara su napad na njegovu profesionalnu reputaciju i stručnost, ali i na njegov moralni integritet. Ovdje je, inače, zanimljivo primijetiti kako predsjednik najvećeg županijskog suda u zemlji neprofesionalno prejudicira presudu Haškog suda i Vojislava Šešelja naziva ratnim zločincem, iako Šešelj još nije osuđen za ratni zločin, već je i dalje tek u statusu okrivljenoga.
