Sportska tehnika, prema svojoj definiciji, predstavlja racionalno i efikasno izvođenje kretnji u cilju uspješnog rješavanja motoričkog zadatka za vrijeme sportskog treninga ili natjecanja. Tipičan primjer jednog takvog zadatka je izvođenje slobodnog udarca preko ŽIVOG ZIDA.
Teorija treninga nudi razne bio-mehaničke modele strukturnih izvedbi u kojima djelovanje mehaničkih sila na površinu lopte generira različite putanje do gola. Za učesnike drugog (odlučujućeg) kruga šeste predsjedničke utakmice u Republici Hrvatskoj ovo znanje biti će od presudne važnosti, jer ovoga puta pobjeđuje onaj tko uspješnije prebaci Živi zid.
Obzirom da savjetnički timovi oba predsjednička kandidata nisu kapacitirani za ovu vrstu natjecateljske pripreme (što se jasno daje naslutiti iz dosadašnjih sučeljavanja) dao sam sebi zadatak da jednima i drugima priskočim u pomoć. Moje kompetencije u tom pogledu nisu upitne. Kao diplomirani kineziolog opće prakse ovu tematiku imam u malome prstu. Stoga, za početak, krenimo od Teorije treninga.
Prema jednoj od mnogih stručnih definicija koje su mi dobro ostale u sjećanju, riječ je o „znanstveno-nastavnoj disciplini koja proučava kineziološke, antropološke, metodološke i metodičke zakonitosti planiranja, programiranja i kontrole sportskog treninga. Teorija se temelji na podacima o bio-mehaničkim obilježjima sportskih aktivnosti te podacima o bazičnim i specifičnim antropološkim obilježjima sportaša.“
No jedno od glavnih saznanja do koje dolazi ova sportska znanost jest to da vrhunski sportaši ekstra klase veoma često izlaze van svih teorijskih okvira, što nerijetko zbunjuje i samu struku.
Tipičan primjer takve spaljene vrste tipova je Cristiano Ronaldo, poznati ekspert u prebacivanju živog zida koji to čini na način suprotan onome kako piše u sportskim priručnicima. Jedan uvaženi svjetski ortoped, analizirajući tehniku njegovih prebačaja čak mu je prognozirao da neće još dugo igrat nogomet ako tako nastavi, no on i dalje prebacuje po svom.
Slično se ponašao i slavni Roberto Carlos, poznat po tome što je velikog francuskog vratara Fabiana Barteza poslao na popravni iz fizike, kada mu je prebacio živi zid koji je on osobno postavio na mjesto gdje ga je bilo nemoguće prebaciti onako kako si je to čarobni brazilac zacrtao u svojim nogama.
Takvi tipovi naprosto izluđuju suparničke golmane i trenere, jer uvijek nađu slobodan prostor koji je nepokriven znanstvenom teorijom i zakonima struke.
Zato predsjednički kandidati, ako žele do izborne pobjede u finalnoj utakmici 11. siječnja 2015., moraju do toga dana razviti slične sposobnosti. Živi zid u ovom trenutku izgleda jako visoko. Na nezgodnom je mjestu i trebat će puno umješnosti da ga se prebaci. No, budimo realni. Brojna publika od 293 562 potencijalna glasaća s potpunim pravom očekuje nemoguće. Riječ je o velikoj masi građana koja je opterećena lihvarskim kreditima, ovrhama i blokadom poslovnog računa. Među njima su i oni nezaposleni koji očekuju da država prestane oporezivati goli rad kako bi mogli pokrenuti vlastite poslove, bez straha od dužničkog ropstva.
Onaj predsjednički kandidat koji upravo iz tih pozicija zabije gol, može računati na sigurnu pobjedu. Jer, ostali glasovi su podijeljeni.
