vimo u svijetu prepunom straha, stalno na granici nade i strepnje, uronjeni u vlastito neznanje o svojoj istini, svako u svome svijetu subjektivne stvarnosti. Jedni uz druge, ali potpuno sami. Jer ona je uvijek samo vlastito iskustvo koje se zrcali u našoj svijesti – o kojoj ne znamo ništa. Ni kako se pali ni kako se gasi; da li je uopće upaljiva ili ugasiva, ili je od uvijek tu bez početka i kraja.
Ako ste pomislili da se autor ove kolumne odvažio dati konačne odgovore na ovako teška pitanja, ne trebate se brinuti. Nemam nikakvih osobnih spoznaja o tome tko sam i što sam, samo znam da u mome svijetu postoji tračak nade i vjere koji me čine nekako spokojnim pri pomisli da je ovaj bezdušni kapitalizam krajnji smisao života.
Vjerujem da negdje postoji mjesto gdje svatko radi prema svojim mogućnostima, a prima prema svojim potrebama, samo mi toga još nismo svjesni. I zato mislim da je pravi smisao života razotkriti tajnu svijesti.
Znanstveno i filozofski, metodički i psihološki, polazim od pretpostavke da sam misaono biće, što teoretski povećava opasnost da nekamo zalutam, jer mislim, dakle jesam, a ne znam tko sam. No sreća je u tome da sam toga potpuno svjestan, mada ne znam objasniti odakle mi dolazi ta svijest. Stoga se nimalo ne ustručavam pozivati u pomoć upućenije od mene da pomognu razjasniti ovu misteriju.
Stephena Hawkinga odbacio sam već u samom startu, jer je njegov racionalni visoki IQ pretežak za moj romantični um. Uostalom, ne volim znanstvene pesimiste. U traganju za istinom radije preferiram on vrstu ideja koja mi ulijevaju trajni optimizam i moralno političko stanje moje nedefinirane svijesti čine stabilnim. Zato mi je ponajviše drag Nikola Tesla čija otkrića u svakom pogledu unose više fotona u život. Za njega nema znanstvene dileme: Čovjek je besmrtno biće, čija se svijest, nakon što podmiri svoje zemaljske poreze i prireze, pretvara u čistu Svjetlost.
Kemijska analiza mozga ne potvrđuje za sada ovu teoriju, ali ozbiljni kvanti fizičari imaju sasvim drugačije spoznaje. Jedan od njih je i dr. David Hamilton koji se pred vlastitim studentima i svekolikom javnošću ne ustručava iznijeti svoju veoma smjelu znanstvenu prognozu: „Mainstream znanost kaže da je svijest sporedni efekt moždane kemije. No, ja vjerujem da mozak samo utiče na svijest, na isti način na koji kvaliteta instalacije u TV-u utiče na obradu signala, a tako i na kvalitetu slike koju dobivamo. Kako TV ne stvara program, tako ni mozak ne stvara svijest. Svijest je nešto što je fundamentalno za prirodu - ona je ugrađena u samu formu realnosti. Svijest nadilazi vrijeme i prostor. Ako krenete od pretpostavke da postojite kao čista svijest, onda je sigurno da ste postojali i prije nego što ste se rodili. Zaista, vi ste svuda!"
Lijepo zvuči, zar ne? No to je ipak još samo intuicijska teorija koju treba potvrditi racionalnim znanstvenim spoznajama. Ali kako i na koji način?
Ovim pitanjem bavi se i David Chalmers, profesor filozofije i direktor Centra for Consciousness pri Australskom nacionalnom sveučilištu, koji predlaže neka veoma radikalna rješenja u znanstvenom stavu i pristupu.
Držim da ga je doista vrijedno poslušati, zato predlažem da nađete malo vremena i sljedećih 18 minuta ostanete otvorena uma, sabrani i skoncentrirani. Molim režiju da pusti film.
Kolumna Priroda društva, Davora Suhana, na portalu Moja Rijeka.
