Predstavu Hansa Christiana Andersena Slavuj i kineski car Narodnog pozorišta Kikinda, uvrštenu u ovogodišnji Mali Virkas jučer (ponedjeljak 21. veljače) nismo odgledali do kraja. Negdje u desetoj minuti, na žalost, pozlilo je glavnom glumcu Draganu Ostojiću (56) i on se jednostavno srušio na pozornici, pred prepunim gledalištem djece vrtićke dobi. U prvi mah mnogi nisu znali što se događa. Mogla je to biti scena, dio komada, neki redateljski štos – ta riječ je o bajci u kojoj je sve moguće, i kazališnoj igri koja je sama po sebi čarolija. A u toj priči car u jednom njenom dijelu, hladan i blijed, leži u svojoj raskošnoj postelji, a svi misle da je mrtav. Samo, to bi se trebalo dogoditi na kraju predstave, a ne na početku!
Da nešto nije u redu shvatili smo tek kada je spušten zastor. Dok su se mališani svih skupina Dječjeg vrtića Cvrčak (kojih je bilo toliko da su im vrijedni kazalištarci morali nositi i pomoćna sjedala) komešali i žamorili, na pozornici iza zastora, odigravala se prava drama. Glumcu (za one koji su večer prije gledali Kauboje glumio je Sašu Anlokovića, redatelja koji s naturščicima, autsajderima i društvenim marginalcima pokušava napraviti predstavu) prvi su priskočili u pomoć kolege, partneri na sceni. A onda je pozvana hitna pomoć! Dragan Ostojić se, kao što bi to učinio svaki glumac, htio vratiti na scenu, nastaviti s predstavom, odigrati ulogu do kraja jer publika je u dvorani, došla nas je gledati i ne smijemo ju razočarati. Ali liječnici nisu dozvolili! Zdravstveno stanje je bilo ozbiljno, a život ugrožen pa su ga odvezli u virovitičku bolnicu. Kasno sinoć ansambl je sretno doputovao u Kikindu, a Dragan će nastaviti liječenje u tamošnjoj bolnici.
Bilo je u virovitičkom kazalištu, kao i u svim kazalištima svijeta, otkazivanja predstava zbog bolesti glumaca ili je netko prije izvedbe pao i slomio ruku ili nogu, ali u povijesti dugoj malo više od sedam desetljeća nije zabilježeno da se tako nešto dogodilo na sceni, pred publikom. I to dječjom! Kako mališanima objasniti da ono što su željno očekivali danima i zbog čega su cijelo jutro bili uzbuđeni, sada ne mogu odgledati do kraja?
„I glumci su samo ljudi, i njima se na njihovom radnom mjestu može dogoditi ono što se svim drugim ljudima događa. A njihovo radno mjesto pozornica“, objasnila je jedna teta svojoj skupini. Druga je bila slikovita i pokušala slučaj usporediti s nogometnom igrom koja je djeci puna bliža jer je gotovo svakodnevna: „Striček je slomio nogu, a nema zamjene“.
Svi su izrazili nadu da će na nekom sljedećem gostovanju u Virovitici ova predstava ipak biti odigrana jer svojim kvalitetom to svakako zaslužuje. Premijerno je izvedena u veljači 2010. godine i od tada je stalno na repertoaru. Na međunarodnom festivalu predstava za djecu “Tiba festu” u Beogradu 2011. godine, u konkurenciji 11 kazališta Norveške, Italije, Bugarske, Hrvatske i Srbije osvojila je prvo mjesto i nagradu Grand piix.
Ako ne zbog te činjenice, ako ne zbog novog kazališnog prijateljstva Kikinde i Virovitice ovu predstavu svakako valja vidjeti zbog riječi kojima ju je opisao režiser Miodrag Dinulović: „Ako ova bajkovita komedija u svima nama oslobodi bar jedan djelić najplemenitije dječje emocije iz kaveza čije su rešetke sastavljene od primitivizma, predrasuda i nasilja, ovaj svijet će za trenutak izgledati ljepše“.
