'Obliviate!' rekla je Jadranka Kosor i čarolijom u stilu Harryija Pottera u samo deset dana postigla da se Đuro Popijač ne sjeća više ničega prije imenovanja na mjesto ministra gospodarstva. Poznata je to već taktika premijerke koja je odlučila vladati u stilu 'sve pozivam da udružimo snage i zajedno spasimo zemlju iz ralja recesije', a kada joj se nestranački stručnjaci pridruže više ih baš nema u javnosti, a stavovi im se blago rečeno promijene za 180 stupnjeva.
Iako je bilo za očekivati da će novi ministar vrlo brzo promijeniti retoriku jer vlast je vlast, ovako brz zaokret ipak ne sluti na dobro.Ne tako davno bivši čelnik Hrvatske udruge poslodavaca zahtjevao je hitno smanjenje broja zaposlenih u javnoj upravi, smanjenje troškova te povećanje učinkovitosti javnih službi (intervjui od 29. lipnja, 4. kolovoza, 22. rujna....), da bi nekoliko dana nakon imenovanja, govorio kako su državni službenici sigurni dok kriza ne prođe. Drugim riječima, u najoptimističnijem scenariju, ništa od reforme javne uprave do 2012. Ako i tada.
Ne priželjkujem otkaze radnika i jasno mi je da se ne može zadržati ista retorika kada si kritičar vlasti i kada si na vlasti, no novopečenom ministru zamjeram jednu puno važniju stvar. Donedavni borac za zahtjeve poslodavaca izjavio je u intervju Jutarnjem listu kako je njegov posao puno teži nego privatni biznis. Da sam mu prijatelj iz HUP-a zbog te bi ga se izjave odrekla. Nekoliko je stvari koje su mi u toj priči nejasne. Kao prvo, prije ministarske fotelje Popijač je vodio HUP, a prije toga Finu. Ne znam kako se te dvije funkcije mogu proglasiti privatnim biznisom.
S druge strane, još je gora poruka koju Popijač šalje gospodarstvenicima. Iako je kod nas država veliki subjekt u gospodarstvu (i kao vlasnik i kao naručitelj poslova) ministar gospodarstva osoba je koja bi trebala svojim prijedlozima, planovima, poticajima, strategijama itd. pomoći ne samo državnim tvrtkama već i privatnicima. A što privatnici mogu očekivati od čovjeka koji misli da je njegov posao najteži. Kako će uopće pronaći vremena i volje uhvatiti se u koštac s mukama privatnog sektora, ako je njemu najgore?
