Slikovnica „Igra, slovo, školica!“ autorice koncepta i teksta Kristine Gverić i ilustratora Mateja Raiča (Hrvatski školski muzej, 2021.) zgodna je priča o odrastanju kroz razvoj govora od trenutka rođenja do kraja prvog razreda osnovne škole. Počinje s „gugutanjem“ koje postupno prelazi u formiranje slogova i jednostavnih riječi – nisu slučajno to imena osoba od kojih se očekuje pomoć (ali i zabava) poput „mama“, „tata“, baka“, „seka“…
Iako se tekst „obraća“ djetetu (onome koje je već savladalo slova) pisan je tako da podsjeća roditelje na djetetove faze ukazujući na dob kada se očekuje pojedina govorna akcija (pa roditelji mogu „potajno“ slikovnicu i sami čitati). Kroz ovu knjižicu postaje vidljiv „zastrašujući“ tempo kojim raste dječja zaliha riječi: s tri godine zna 500, a do polaska u školu 6000 riječi. Dakako, nije dovoljno znati riječi već ih valja i točno izgovarati u čemu pomaže mala škola, a onda i prava škola!
Ilustracije su vrlo dopadljive i jednostavne, a tekst je prošaran riječima koje su napisane različitim boja-ma, što se doimlje razigrano pa tekst ne djeluje (iako jest) pretjerano ozbiljno. Slikovnica završava stranicama na kojima su vježbe za govor i pisanje, ali ni to nije nešto dosadno i teško nego predstavlja poziv: „Igrajmo se za kraj!“. Iako je nisam čitala s nekim malenim, mislim da je ova slikovnica vrlo dobro smišljena za zajedničko čitanje velikih i malih!
