O (ne)imenovanju povjerenikom za selo i poljoprivredu predsjednika Ive Josipovića, grijesima zbog kojih je osuđen, pritiscima na seljačke vođe i borbi za selo i poljoprivredu razgovarali smo sa Matom Mlinarićem, predsjednikom Nezavisnih hrvatskih seljaka i nesuđenim povjerenikom za selo i poljoprivredu predsjednika Ive Josipovića.
Zašto ste Vi i Vaša udruga dali potporu Ivi Josipoviću?
- Od kada se borim za prava seljaka i sela, nepravda je postala svakodnevni dio mog života. Većina seljaka koji pošteno rade doživjelo je neku vrstu nepravde, a pravo i pravednost je ono što nedostaje cijelom našem društvu. Kada sam pročitao program Nova pravednost gospodina Ive Josipovića preložio sam da mu damo potporu što su ostali članovi naše udruge prihvatili. Predsjednik Josipović me ugodno iznenadio kao čovjek koji se drži svoje riječi. Još se nisam susreo s takvim političarom. Drago mi je, posebno, što je iskreno prihvatio dijalog sa mnom na temu sela i poljoprivrede. Naglašavam ovo - sela - jer je poljoprivreda bez sela pola posla. Za nas u Nezavisnim seljacima je najvažnije selo i život na ruralnom prostoru. Predsjednik Ivo Josipović je to shvatio i zato je u imenu resora naglasio ime selo.
Međutim, prije imenovanja povjerenikom za selo i poljoprivredu mogli ste predsjednika upoznati s Vašim problemima. Ovako se stječe dojam da ste ga obmanuli?
- Ispričavam se predsjedniku Josipoviću ako sam mu nanio ikakvu štetu svojim postupcima. Osobno ne smatram da sam obmanuo predsjednika jer po Zakonu nisam bio dužan obavijestiti ga, ni bilo koga drugoga, o svojoj kaznenoj presudi koja je za mene nepravedna. Podmeću mi i bave se sa mnom zato što se ja bavim s njima, a ne mogu mi nikako naštetiti osim podmetanjem ovakvih tužbi. Ne želim živjeti u državi u kojoj se podmeće seljačkim vođama. U ovoj državi nije korumpirana samo vlast, kod nas je korumpiran narod. Svatko ima neki svoj „mali Bechtel", svatko se boji boriti za pravdu jer se boji za neku svoju sitnu povlasticu, svoj sitni interes. Ja spadam među one koje se ne boje u životu. Zato smo i nazvali ime udruge Nezavisni seljaci - jer su jedino seljaci nezavisni u Hrvatskoj - za razliku od intelektualaca koji su većinom ucijenjeni svojim poslovima. I onda kad vam ne mogu uzeti posao, kad vas nije strah za neki sitan interes, za sitnu povlasticu - onda vas tuže da bi vam uzeli čast. A čast je nešto što im ne damo ni pod koju cijenu. Čast je osim djece - jedino što imam.
Što je vaš grijeh?
U prvoj tužbi stajalo je da nisam ostvario referentan prinos po hektaru te da zbog toga ne mogu ostvariti pravo na poticaj. Optužili su me da sam nakon toga skupio neke papire i na temelju toga dobio poticaj. U isto vrijeme dobio sam i drugu tužbu u kojoj se tvrdi da sam imao dovoljan referentan prinos i da sam ostvario puno više od onoga što sam prikazao te da sam taj višak prodao na crno i oštetio državu za 110.000 kuna. Prije šest mjeseci dobio sam ovrhu, ali od nje neće biti ništa jer uredno vraćam novac koji sam dobio za poticaje. Međutim, moj odvjetnik je uvjeren da ćemo obnoviti postupak. Ja sam uvjeren i znam da sam za ono za što sam osuđen nevin. Željelo me se, tada prije par godina, zbog sukoba oko podjele državnog zemljišta sotonizirati među mojim ljudima. Gotovo jednom mjesečno mi dolaze inspekcije i policija. Od sada ću svaki put kada me posjete obavijestiti javnost. Takav pritisak na seljačke vođe je uobičajen i mene nije uplašio. Žao mi je što sada to koriste protiv mene u obračunima. Ali vjerujem u pravdu, ako ne postoji ona od Ive Josipovića, postoji ona istinska. Kako kaže Balašević: Sve to dođe na svoje...
Zašto sada želite obnoviti postupak? Zašto to niste napravili ranije?
Zato da sperem ljagu sa svoga imena jer sam prokazan kao lopov.
Predsjednik Zajednice udruga Slavonije i Baranje Antun Laslo cijeli je slučaj nazvao blamažom - za Vas, predsjednika Josipovića i seljake. On, ai čelnici nekih drugih udruga smatraju da Vi ne uživate povjerenje seljačkog korpusa.
Da, čitao sam da me Laslo proziva i to sam očekivao od njega. On neke stvari ne može razumjeti. Već godinama zastupa Ministarstvo i vlast među nama seljacima, umjesto da nas zastupa prema Vladi. Zato on i nema nikakve presude i tužbe. On je u vrlo dobrim odnosima i s Vladom i s državnim organima pa me ne čudi da napada i mene i predsjednika Josipovića.
Jesu li oni koji se vazda nešto bune i blokiraju prometnice negativci?
Kao mljekar zadovoljan sam što je ministar Ćobanković shvatio našu specifičnu poziciju i što će mljekari dobit puni iznos poticaja. Međutim, kao seljački vođa solidarizirao bih se sa ostalim seljacima kojima su umanjeni poticaji pa ću na prosvjede ići. Istina je da sam često blokirao prometnice i da me i zbog toga prikazuju kao nekog negativca. Međutim, kako da mi seljaci prosvjedujemo nego blokadom prometnica. Kako da se borimo za svoja prava? Obustavljanjem rada na poljima? Mene naši prosvjedi podsjećaju na slučaj Varšavske ulice gdje aktivisti blokadom i građanskim neposluhom ukazuju na nelogičnost i korumpiranost sustava. Samo naša je javnost licemjerna. Kada kazališni glumci blokiraju cestu, onda je to cool, a kada seljaci - onda je to primitivizam.
