Kad tvrtka u problemima odluči unajmiti konzultanta, ovo je čest scenarij: ako je tvrtka centralizirana, konzultant će se uhvatiti za glavu i poput vodoinstalatera i drugih kućnih majstora deklamirati: ‘Ma tko vas je to prije mene ovako loše savjetovao?! Trebate se decentralizirati!'
Ako je tvrtka decentralizirana, pozvani konzultant vrlo će brzo izjaviti: ‘Ma tko vas je to prije mene ovako loše savjetovao?!' Ponuđeno će rješenje, razumljivo, biti centralizirana organizacija tvrtke.
Naravno da nisu svi konzultanti takvi i da njihov doprinos može biti višeslojan. Ima od njih koristi, ali za otpočinjanje posla ta varijanta, centraliziraj - decentraliziraj, obično upali.
Lošim konzultantima slični su loši novi menadžeri, odnosno šefovi. Vrlo se brzo prepoznaju po tome što im se sva inovativnost svede na premještanje stolova i, u radikalnijoj varijanti - rušenje (podizanje) zidova u uredskom prostoru.
Fućkaš ministra bez inspektora Povod za prethodne odlomke najava je iz visokih Vladinih izvora da se od 1. siječnja 2014. ukida Državni inspektorat. Ministarstvo rada dobit će inspektore rada, inspektori zaštite potrošača, usluga i općenito gospodarski inspektori sele se u Ministarstvo gospodarstva... Kao razlog decentralizacije inspektorskog sustava navodi se nezadovoljstvo njegovim dosadašnjim radom. Pristup je, dakle, sljedeći: kad nešto što je centralizirano ne radi dobro - centraliziraj!
Istodobno je u postupak ušla konačna verzija zakona o strateškim investicijama, u kojoj se kao lijek za administraciju koja koči navalu ulaganja propisuje centralizacija osnivanjem povjerenstva za procjenu i utvrđivanje prijedloga strateških projekata. Tako se upotpunjuje lepeza centralizacije na tom području, započeta ne tako davnim osnivanjem Radne skupine za poslovnu klimu i privatne investicije.
Vratimo se Državnom inspektoratu. On je prije 15 godina osnovan kako bi se centralizacijom unaprijedila koordinacija različitih inspekcija. Sad se decentralizira 800 službenika. Pa se u godinu dana može očekivati osnivanje Vladine koordinacije za koordinaciju po ministarstvima decentraliziranih inspekcijskih službi.
Upućeni u odnose u Kukuriku koaliciji tvrde da postoji i dodatni razlog decentralizacije. Ako ministar financija može imati pod sobom porezne inspektore, zašto ne bi i ministar rada imao svoje inspektore? A nije ni ministar gospodarstva bilo tko da jedino on nema pod svojom ingerencijom bar stotinjak inspektora.
‘Premještanje stolova' neće riješiti nijedan problem u državnom aparatu. Izgubljena u prekrobojnim prioritetima, kad više ništa nije prioritet, Vlada nema pravih kriterija što treba centralizirati, a što decentralizirati. Pa se onda ide od slučaja do slučaja, od jednoga do drugog odnosa snaga (ili slabosti) po ministarstvima. Dobra organizacija posljedica je vizije i misije, kako tvrtke tako i državne ustanove.
A kvalitetniji zakoni? Ako je vladajućima trebalo dvije godine da shvate kako im centralizirane državne inspekcije ne rade dobro, onda je to doista sporo paljenje. U posljednje vrijeme nekoliko mi se poduzetnika požalilo da je izgubilo i posljednjeg referenta u državnoj administraciji koji je razumio specifične probleme njihove branše. Taj je referent premješten u drugi sektor, a stigao je novi kojem će trebati nekoliko godina da od papira počne nazirati poduzetnike koji mu osiguravaju plaću.
Minimum je obveze koju bi Vlada trebala imati prema javnosti da prije radikalnih (de)centralizacija objavi bar osnovnu SWOT analizu ili, ako nije previše to tražiti, ‘cost-benefit' analizu. Varijanta ‘da to traži Europska unija' već se izlizala. A ako se već zbog nečega treba svaditi s Bruxellesom, neka to bude nešto vezano uz ekonomiju, a ne politikantstvo.
Nadalje, rješenje nije u vječnim reorganizacijama nesposobnih šefova i samovoljnih referenata. Mnogo bi učinkovitije bilo ukinuti Zakon o državnim službenicima i na njih primijeniti Zakon o radu. U prijevodu, omogućiti da se nekoga u javnom sektoru može otpustiti i tako poslati poruka ostalima da se samovoljno tumačenje propisa ili bijeg od preuzimanja rizika za neki potpis više neće tolerirati.
I, možda najvažnije, da zakonodavac piše kvalitetnije zakone koji se neće moći tumačiti na stotine načina.
Bez svega toga ‘premještanje stolova' završit će samo uništenim parketom. Pa će se morati ići u postupak nedavno centralizirane javne nabave.
