Uzvanici na dodjeli komorske nagrade Zlatne kune koji su se u ponedjeljak navečer smjestili u dio gledališta blizu staklenih stijena u prizemlju Nacionalne i sveučilišne knjižnice (NSK) tijekom svečanosti češće su gledali prema van nego prema pozornici. Pogled nije bio umirujući. Staklene stijene izvana su okružili policijski specijalci u punoj opremi, s kacigom na glavi i štitom u rukama. Još kad su se začuli zvižduci i uzvici pristiglih fejsbukovskih prosvjednika kojima se tražila ostavka premijerke Kosor (koja je u to vrijeme vidljivo napeta sjedila u prvom redu NSK-ova predvorja), nelagoda među uzvanicima bila je očita.Naravno da nije ugodno osjećati se zarobljen u staklenoj zgradi i razmišljati kako se nakon završetka svečanosti kroz prosvjednike probiti do u blizini parkiranog auta (‘Da mi neće polomiti brisače?'). Ali ovo što se posljednjih dana u Hrvatskoj događa mora biti lekcija svim sadašnjim i budućim političarima u zemlji.
Antiglobalisti su žešći Poučak je vrlo jednostavan: kad smo kupovali ‘povratak u kapitalizam', u paketu s višestranačjem, Coca-Colom, McDonald'som, dionicama, investicijskim fondovima, revizorima, bilježnicima, ovrhama... kupili smo i ulične demonstracije. Uključujući izbijanje nasilja tijekom njih.
Ulica se u ovim kompleksnim globalnim vremenima ne može izbjeći. Političari na vlasti ipak mogu birati. Mogu provoditi nužne bolne reforme i onda kao reakciju dobiti pogođene interesne skupine. Ili mogu kukavički kalkulirati, bježati od reformi da ne bi izazivali reakcije. Ali prije ili poslije opet će dobiti ulične prosvjede. Ako demonstracija već mora biti, neka onda budu posljedica vladina činjenja, a ne nečinjenja.
Prosvjedi s nasiljem u Zagrebu, u Radićevoj ulici, zgrozili su javnost. Razumljivo. Ali ovo što se događa u Zagrebu dječja je igrica prema iskustvu iz 2000. kad sam izvještavao s jesenskoga godišnjeg zasjedanja MMF-a i Svjetske banke održanog u Pragu. Također staklenu kongresnu palaču okružilo je pet tisuća žestokih globalista koji su se cijeli dan tukli s policijom koja je branila tisuću i pol sudionika skupa. Na kraju su svjetski financijaši morali biti evakuirani podzemnom željeznicom čija je postaja bila ispod Kongresnog centra. Na licima Vladinih predstavnika tijekom Zlatne kune mogla se vidjeti zabrinutost zbog fejsbukovskih protestanata. Nikako da se priviknu na njih. Razumljivo. Ova vlast godinama čini trule kompromise kupujući socijalni mir. Problem je što više nema tri do pet milijardi eura novog zaduživanja svake godine da bi se produljio privid nekonfliktnog društva. Predstava je došla do kraja.
Premijerka Jadranka Kosor i dalje ponavlja tezu o potrebi širokog konsenzusa što bi trebalo napraviti. To je vrlo licemjerno. Ako vladajuća koalicija svako malo naglašava kako je mandat za vladanje dobila na izborima, što će joj onda još nekakav konsenzus? Pa ima mandat koji joj je dala većina! Naravno, problem je što ova vlast osim nedostatka hrabrosti pati od nedostatka vizije. Program gospodarskog oporavka sasvim sigurno ne može izvući zemlju iz depresije. Ni ove godine ni nagodinu. Zato su što skoriji izbori jedini logičan epilog.
Premijerka nikako da progleda Nevjerojatno je koliko premijerka Kosor nema osjećaja za ekonomiju. Oni koji su joj pripremali govor na Zlatnoj kuni morali su se pomučiti naći bar jedan pozitivan statistički podatak. Ipak su ga našli. Izvoz raste prema stopi od 5,4 posto. Umjesto da konačno shvati kako je upravo izvoz jedini način da počne zdravo dizati BDP i da izvoz počne poticati svim sredstvima, ona i dalje kao prioritet uzima investicije u infrastrukturu i promet - koje, sasvim sigurno, neće smanjiti nezaposlenost ni dugoročno smanjiti broj nezadovoljnih i gladnih ljudi u zemlji. A ni prosvjednika.
Radikalne reforme (otpuštanje desetak posto administracije u usmjeravanje ušteđena novca u poticanje izvoza) izazvale bi ulične nemire, ali uvjerljiva vlada dobila bi i saveznike. Naravno, za to bi trebalo osmisliti i program kojim bi teret reformi podjednako snosili svi slojevi društva, a ne da jedni pate, a drugi poslije ubiru dividendu oporavka. Za to, međutim, treba zagrijati stolce malo više nego za prezentaciju u Power Pointu...Sadašnja vlast ne izvlači pouke iz uličnih prosvjeda, zato će organizatori konferencija sljedećih tjedana, možda i mjeseci, biti u dilemi. Pozoveš premijerku kao glavnu gošću, a za njom dođu fejsbukovci i specijalci.
