Dolaze hladni dani, mrzla jutra i ledene noći. Svi ćemo se sklupčati u neko klupko topline. Jedno u drugo, sami u sebe, u vunene ogrtače, zagrijane krevete. Vrijeme je kad se priroda počinje uvlačiti u zemlju, u korijenje, u tamu da tamo sačuva sjeme za budućnost. Čovjek se okružio sa previše umjetnog svjetla i zaboravio da i njemu valja poći u tminu sebe. Ponirati u dubinu i istražiti svoja podzemlja. Zima je pravo vrijeme za to. Ograničava kretanje izvana, no nitko ne priječi da šetamo svojim labirintima.
Mjesec poziva emocije da se ispolje. One najviše gurnute pod tepih. One od kojih bježimo i ne želimo im pogledati u lice. Reći im što mislimo o njima i kako nas muče. Mjesec je žena koja izaziva na dvoboj, na okršaj, na vraćanje iskonskom i na uniju sebe sa sobom. Zaogrnuta u crninu ona vabi stare vapaje da se oglase, da traju i sami se ugase. Da se više nikada ne pojave. Da sklone prepreke koje korijenju neda da iznjedri mladicu uperenih očiju ka suncu. Sunce je muškarac koji svojom snagom zakriljuje ženu, otkriva njenu ljepotu i zaogrće ju svjetlom i toplinom. Sunce i Mjesec ne mogu jedno bez drugoga. Niti mi bez naših sjena.
Ono što možemo jest smanjiti njihov broj da nas ne zaklanjaju od rujne zore i dana u osvitu. Novog dana. Bistavog i izazovnog kao rumeni obrazi djevojke koja prvi put stoji pred muškarcem. Nitko nije pun i zaobljen jedno bez drugog. Jedno u drugome. Oboje u jednom. Pomračenje Mjeseca izazvat će naše unutarnje biće da se zagleda samo u sebe. Da odvoji loše od dobroga. I ako dugo niste pospremali neka vas ne iznenadi žestina osjećaja koji će vas zaplahnuti. Ostanite hrabri. Ne povlačite se.
Otjerajte demone koje ste sami stvorili. Tek tada ćete moći isklijati kao novo biće spremno da privuče isto takvo kakvo zaslužuje. Prejako svjetlo kao i prevelika ljubav ne može se izdržati bez pripreme i prilagodbe. Netko tko je dugo boravio u tami, njega će spržiti i slabija zraka sunca. Zaslužili ste najbolje! No morate se malo i sami potruditi!
