Kad policija krivo procijeni

Još jedna obiteljska svađa završila je tragedijom – na svom radnom mjestu ubijena je žena, majka dvoje malodobne djece i teško ranjen njen prijatelj, otac također dvoje malodobne djece, a zbog šoka i stresa nekoliko je očevidaca zatražilo liječničku pomoć. Dva dana nakon stravičnog zločina, kada se poslože kockice i rekonstruira kretanje ubojice, javnost se s pravom može pitati: Da li se tragedija mogla spriječiti?

Ubojica je, naime, u kući roditelja svoje supruge prijetio kako će ih sve pobiti, nakon čega je otac pozvao policiju. Ekipa je došla za dvadesetak minuta, napravila zapisnik i otišla. Nisu ga odmah išli tražiti, rekli su ocu, jer moraju na drugu intervenciju. Kasnije se ispostavilo da ga uopće nisu tražili jer im je žrtva tvrdila kako nikakvih prijetnji nije bilo, pa nije bilo ni razloga za postupanje.

Policija je, dakle, procijenila da očeva izjava nije vjerodostojna i – gadno pogriješila. Bez namjere da im «popujemo», jer sigurno znaju svoj posao i, kažu, postupaju po zakonu, ovdje kao građani, iz čijih se plaća financira njihov rad, možemo tražiti odgovore na neka pitanja.

Zašto se povjerovalo ženi koja je, znaju to i oni, već bila žrtva prijetnji? Koliko je žena s vidljivim masnicama po tijelu prijavljivalo svoje muževe za nasilje, a onda zbog straha ili srama izjavljivalo da su se strovalile niz stepenice iako je svima jasno da te ozlijede nisu tako nastale? Ako to znaju laici, kako je moguće da ne zna policija?

Ako već nisu mogli pronaći zakonske ovlasti da ga privedu zbog prijetnje, za samo nekoliko minuta mogli su saznati da oružje kojim je mahao nije legalno. Zar to nije dovoljno za postupanje? Da su toga dana poslušali oca i pokušali pronaći razbojnika, u dnevnom izvješću bi im tek stajao podatak da su kod Virovitičanina R.D.(37) pronašli pištolj «kraka devetka» kojeg je nepovlasno posjedovao.