Nije ga bilo desetak dana u Slatini i gotovo nitko nije pitao gdje je, jer svi znaju odgovor. Gdje se nalazi i zašto je tamo. Kad hrvatska nogometna reprezentacija igra na velikom natjecanju, onda je Slatinjanin Nenad Bračun tamo. On i njegovo društvo iz Slatine i okolice. Bili su u Njemačkoj, Austriji, Portugalu, Brazilu, Francuskoj, Rusiji...
Nenad je vatreni navijač hrvatske nogometne reprezentacije, tako da je s društvom “skoknuo” i do Kalinjingrada i Nižnjeg Novgoroda, a iako se tek vratio iz Rusije, već smišlja kako ponovno otići.
- Prije Domovinskog rata, kao tinejdžer, bio sam lud za nogometom i pratio svuda Dinamo, no reprezentacija prije devedesetih nije bila moja i za nju ekipa Fighters-Slatina nije navijala. Došao je rat i nakon što se sve završilo, nogomet je opet postao važan i počeo sam pratiti hrvatsku nogometnu reprezentaciju na gotovo svim gostovanjima i velikim natjecanjima. Bio sam u Engleskoj na EP-u 1996., zatim u Francuskoj 1998., Japanu 2002., Portugalu 2004., Njemačkoj 2006., Austriii 2008., Brazilu 2014., a, evo, baš sam se vratio iz Rusije. Uz to, pratio sam Vatrene u Gruziji, Azerbajdžanu, Ukrajini, Estoniji, Turskoj, na Islandu... - pričao je Nenad Bračun, u kojega kuca srce vatreno.
Kao vjerni navijač bio je dio tima i sudjelovao u snimanju spota za pjesmu ''Uvijek vjerni'' Marka Perkovića Thompsona.
- Svaki put kad pogledam taj spot, prođu me trnci. Ponosan sam na to, evo, mojih četvero djece uvijek će to moći pogledati i vidjeti što je tata tako jako volio.
Nenad Bračun vratio se iz Rusije pa je ispričao i neke dojmove iz Kalinjingrada i Nižnjeg Novgoroda.
- U Rusiji sam konačno došao na svoje, u osnovnoj školi učio sam ruski jezik i napokon sam to iskoristio. Moram priznati da smo se umorili, glasnice su poderane, još se nisam oporavio, ali već kemijamo kako bismo otišli 1. srpnja u Nižnji na baraž - dodao je Bračun. Za kraj nije moglo bez pitanja kako vjerni navijač prognozira izglede Hrvatske u Rusiji.
- Nagledao sam se veličanstvenih pobjeda, kao one na Wembleyu protiv Engleske, zatim onih 3:0 u Istanbulu, ali doživio sam i gorkih poraza, najviše boli onaj od Turaka u Austriji. Ne smijemo upadati u euforiju, idemo utakmicu po utakmicu, a naš san se zna - biti prvaci svijeta!
