Kao što Karamarko kaže HDZ je uspio poplaviti Virovitičko-podravsku županiju. U svim općinama, gradovima i županiji osvojili su vlast, a izmučeni od dva desetljeća zlostavljanja ove stranke stanovnici tog kraja doista su poplavili. Slijedi četverogodišnja era afera.
Pred drugi krug izbora za gradonačelnika Slatine netko je razbio šoferšajbu na automobilu Ivana Roštaša, koji je ustrajao i iznio pobjedu pod dirljivim motom „Uvijek uz svoj grad“. Slatinčane je kopkalo tko bi razbijač mogao biti, kao i policijske istražitelje, a neki su govorili da mu auto ioanko ne treba kad se voza u službenom „Neviđeni vandalizam“ izvjestio je Virovitički list, tiskovina u vlasništvu Grada Virovitice i općina Gradina, Lukač, Suhopolje i Špišić Bukovica, u kojima godinama stoluje HDZ.
List zna kako pohvaliti vladajuće, pa primjerice u predizbornoj kampanji piše naslov „Veličanstven predizborni skup“ o masovki u restoranu Luka u Virovitici. Da je neobjektivno izvještavanje prije pravilo nego iznimka potvrđuje i najnoviji broj Virovitičkog, koji od 20 stranica uspjesima HDZ-a posvećuje 5 stranica, dok ostale stranke ni ne spominje osim u jednom članku od 32 retka.
Lokalni mediji o ovom razigranom društvu moraju lijepo pisati. Dio članova županijskog HND-a na prošlotjednom sastanku u Virovitici izrazio je zabrinutost favoriziranjem HDZ na stranicama Virovitičkog lista, kao i radija i web stranice, sve u izdanju Informativnog centra Virovitica. Šef skupštine u poduzeću je Ivica Kirin, a ne razoružava li njegov šarm svakog zajedljivca?
Zašto pisati da se na gradonačelničko mjesto u prvom izbornom krugu vratio sa svog kontroverznog izleta u Ministarstvo unutarnjih poslova odakle vuče rep i optužnicu iz slučaja Fimi medija? Neposredno pred izbore zagrebačka sutkinja odrezala mu je novčanu kaznu od 5000 kuna, jer drugi puta nije došao na suđenje Ivi Sanaderu u toj slavnoj aferi. Opravdao se bolovanjem, odjednom ozdravio i, javnost je saznala, u svom uredu primio predstavnike iz Jajca. Virovitički radije prati uspjehe.
Pravilo glasi: Tko više plati, više prostora dobije. Pola stranice sve stranke, a ostalo se plaćalo kao plaćeni oglas, iako Virovitički nije promijenio status u oglasnik. Ostale stranke nisu iskoristile ponudu, kažu u ICV-u.
„Tko vas financira?“, pitao je Goran Gazdek, urednik Virovitica.neta, najutjecajnijeg medija u županiji, kojeg je HDZ prijavio Državnom izbornom povjerenstvu za kršenje izborne šutnje, ali uz fotomontažu stranice portala što je iskusni novinar shvatio kao pritisak na njegovo izvještavanje. Loš poznavatelj grafičkog dizajna nije dobro namontirao reklamu protukandidata uz datum predizborne šutnje, pa je prijava protiv Virotivitca.neta odbačena.
Do financijskog izvještaja ICV-a, s vidljivim iznosima i uplatama tvrtki koje podržavaju rad ICV-a, nije mogao doći ni Tportal, koji se pismom obratio uredniku lista Karlu Puškariću i telefonom direktoru Kristijanu Toplaku.
Slatina također ima Slatinski informativni centar (SIC). Njegova bivša urednica Elvira Grbac, na Radiju Slatini objavila je 2006. godine da je tadašnji dogradonačelnik Branko Šimunović osuđen za krivotvorenje diplome građevinskog inženjera i zbog toga pala u nemilost lokalnih vlastodržaca. "Ili ćeš prestati ili ćeš dobiti otkaz", u tom stilu dobila je ponudu, koju je odbila, nakon čega je smijenjena. Novinarka danas ovaj slučaj ne želi više komentirati.
Osnivači SIC-a su Grad Slatina, Pučko otvoreno učilište i Dječji vrtić „Zeko“. Financije tvrtki nisu jača strana. Prema podacima Poslovne Hrvatske račun je blokiran od 6. 3. 2012. do 6. 4. 2012. i od 2. 4. 2013. do danas. U izvještaju FINA-i za 2012. godinu piše da poduzeće dobavljačima duguje 90.470,41 kunu, za neto plaće u 2012. godini 76.065,19 kuna. Dug državi za poreze i doprinose iznosi 404.764,87 kuna.
Virovitički nije prenio ni da se prije mjesec dana otkrilo da je policija kazneno prijavila istaknutog virovitičkog HDZ-ovca, prema pisanju medija i neslužbenim informacijama 34-godišnjeg Dinka Đerija, koji je navodno nositelj krivotvorene diplome prometnog inženjera, a ujedno i vijećnik u Županijskoj skupštini i član nadzornih odbora lokalnih tvrtki. S Kirinom slobodno vrijeme upražnjava u moto klubu znakovitog naziva Kumovi.
Jedan od nadzornih odbora bio mu je u Agroduhanu, državnoj tvrtki u obližnjoj Slatini, čijeg je bivšeg HDZ-ovog direktora Tomislava Vukelića DORH u Bjelovaru optužio za zloupotrebu položaja i ovlasti. Navodno je sudjelovao u operaciji dobivanja kredita od državnog Croatia osiguranja za slatinsku drvnoprerađivačku industriju Gaj, predavanjem pet bjanko zadužnica u pojedinačnim iznosima od milijun kuna kao sredstvo osiguranja povrata zajma od 25 milijuna kuna.
Nekada uspješnom proizvođaču najkvalitetnijeg namještaja, Gaju je očajnički trebao kredit da zadrži proizvodnju i barem 300 radnika, manje od desetine zaposlenih iz najboljih godina prije '90.-ih kada su Slatinčani na tu tvornicu bili osobito ponosni. Usprkos kreditiranju Gaj je danas pod lokotom, obzirom na nemilost lokalnih moćnika od početka pogubne privatizacije i pretvorbe.
Taj proces počeo je prodorom Slatinske banke u tvrtku i nuđenjem otkupa udjela u banci ili, u slučaju da poduzeće nema novca, podizanjem kredita kod nje. Naravno uz snažan pritisak HDZ-a, koji je i tada u gradu imao apsolutnu kontrolu. Već u prosincu 1992. godine upravni odbor Gaja donio je odluke o ulaganju 231.355.000 tadašnjih dinara u osnivački fond Slatinske banke d.d. Kako je deset godina kasnije utvrdila Državna revizija, ulaganja Gaja u Slatinsku banku već do 1995. godine iznosila su 1,9 milijuna kuna, iako tvrtka tu investiciju ni najmanje nije trebala.
Gaj je imao dugovanja prema Jugobanci, koja je lokalnu privredu kreditirala iz zgrade poslovnice u središtu grada. Na temelju tih dugovanja nastalo je devet ugovora o pretvaranju potraživanja Jugobanke u dionički ulog. Ali te ugovore Gaj je zaključio sa Slatinskom bankom d.d., koja je preuzela potraživanja Jugobanke d.d. „Potraživanja su iskazana u iznosu 90.216.360.- HRD ili 1.640.279,44 DEM te su Slatinskoj banci d.d. Podravska Slatina pripale 16 402 dionice.“, navodi Državna revizija.
Sličan model primjenjen je na ostala poduzeća u Slatini. Ante Šimara, tada povjerenik Vlade za Slatinu, slatinski notorious i ime koje svih ovih godina odzvanja glavama tisuća obespravljenih radnika, isprva je bio direktor banke, do 2004. godine već većinski vlasnik, da bi se do danas rasprodajom udjela uspio riješiti svih veza s njom. Prema saznanju Feral Tribunea operacija se u Šimarininom dnevniku zvala „pro et contra“. U ožujku 2008. godine Jugobanka je pokrenula tužbu protiv Slatinske banke zbog 17 milijuna eura odštete, jer Jugobanka smatra da Slatinska nije smjela preuzeti dugovanja. Slučaj još nije razriješen.
Kao ni ubojstvo pomoćnika direktora slatinske poslovnice Jugobanke Nikole Kosića u proljeće 1992. godine na rijeci Dravi u nedalekom selu Noskovci. U posljepodnevnim satima 19. veljače 1992. po Kosića su došla dvojica vojnih policajaca u uniformama i odveli ga na Dravu gdje je čekao izvršitelj, policajac Dinko Mijatović, koji je bankaru pucao u potiljak. Mijatović je osuđen, ali odslužio je dio kazne, svega dva mjeseca, koja je proveo u istražnom zatvoru, od 4,5 godine koliko mu je dosuđeno. Pripadnici vojne policije osuđeni su samo uvjetno za otmicu, a za suučesništvo u ubojstvu nisu ni optuženi, iako su bili tamo. Slučaj je ponovno 2004. godine sudski potvrđen odštetom obitelji Kosić u iznosu od 690 tisuća kuna, koju je država morala platiti. Nalogodavac nikada nije pronađen, a činjenica što je Kosić po nacionalnosti bio Srbin, začepila je usta svim lokalnim znatiželjnicima u ratnoj Slatini kada su neki životi manje koštali i lako se mogla priljepiti etiketa špijuna i kosovca.
S uništavanjem tvornica rastao je broj socijalnih slučajeva i nezaposlenih. Još 1992. godine u Virovitičko-podravskoj županiji, prema evidenciji HZZ-a, nezaposlenih je bilo tek 3.520 ljudi, a dvadeset godina kasnije, 2012. godine gotovo tri puta više, 10.180. Samo u ispostavi HZZ-a u Slatini broj nezaposlenih u ožujku ove godine iznosi 3.795, odnosno veći je nego dvadeset godina ranije u čitavoj županiji.
Zato je u jeku ekonomske recesije 2009. godine, friško osnovana slatinska gradska tvrtka Sportski objekti, krenula u gradnju nogometnog stadiona kakav ne bi trebao ni puno uspješnijoj momčadi od slatinskog trećeligaša. Podigao se kredit od 7.931.427 kuna, od čega je dio, 7,2 milijuna, otišlo na stadion. I to samo na gradnju, bez zemljišta vrijednog 2,9 milijuna.
„Mislim da u Hrvatskoj nema grada u kojemu je za tako malo novca sagrađen takav stadion.“, ustvrdio je Večernjem listu ponosno prije tri godine ondašnji i ponovni gradonačelnik Ivan Roštaš, HDZ-ovac.
Na travnjaku se nije sitničarilo, pa umjesto da se sije i mukotrpno čeka nicanje trave, glatko su položene zelene rolice. „Po troškovniku, trava u rolama za glavni stadion stajat će 626.205 kuna, za pomoćni 439.754, a za treći teren 116.802 kune.“, prenio je Večernjak Roštaševu računicu.
Koliko će virovitičko-podravski kraj može poplaviti, koliko još narod može glasati za HDZ? Ostalo je neizvjesno sve do nedjelje navečer. A onda radosna vijest. Gradonačelnik Slatine u drugom krugu opet je postao Ivan Roštaš Roki, a razglas je smjesta krenuo emitirati vjetrove s Dinare i vesele hitove iz vremena privatizacije. Taman kad je raja pala u blaženi déjà vu, kiša je morala pokvariti ovaj veličanstveni postizborni skup. Stoka sitnog zuba nema ni za biber, mirno i dostojastveno razilazi se kućama, a slavljenici u birtiju - zna se!
Kraća verzija teksta objavljena je T-portalu
Ispravak, 14.6.: U prvoobjavljenom tekstu pisalo je da je Dinko Mijatović, ubojica Nikole Kosića, u zatvoru proveo 4,5 godine, što nije točan podatak. Mijatović je osuđen na 4,5 godine zatvora, ali je odležao samo dva mjeseca i to u istražnom zatvoru.
U tom odlomku dodali smo podatak da su vojni policajci osuđeni samo uvjetno za otmicu iako su bili prisutni na mjestu zločina.