Milanović: Ovo nije porezna reforma
Marić: Svaku kritiku porezne reforme treba gledati kao pozitivnu
Pametno: Porezi sve kompliciraniji, a njihovo administriranje sve skuplje
Branko Grčić: Nova porezna reforma je skromna
Zeleni poduprli najavljenu mjeru dodatnog poreza na šećer
Kujundžić: Demokratsko je pravo oporbe tražiti opoziv ministara
Vozači, oprez: U parkiranom automobilu izmjerena temperatura od 74 stupnja

Jutarnji list: Naklon starog dede, jer postoji nešto jače i od bolova, a zove se glazba


  Glazba           Aleksandar Dragaš/Jutarnji list           29.10.2015.         1715 pogleda
Jutarnji list: Naklon starog dede, jer postoji nešto jače i od bolova, a zove se glazba

Vatra iza sebe ima sedam albuma i šesnaest godina diskografske karijere. U portfelju benda je barem dvadeset dobrih i dobro poznatih pjesama od kojih su izvrsne “Tremolo” s Urbanom, “Saturn” i “Tango” među najemitiranijim hrvatskim skladbama u posljednjih pet godina. Ivan Dečak, ako već ne ranije, postao je zvijezdom i kroz žiriranje u The Voiceu, kućno ime i faca koju znaju i klinci i starci, a tu je i gotovo 50.000 sljedbenika Vatre na facebooku. Zašto onda mali Dom sportova nije bio rasprodan, barem ne prema zagrebačkim standadima “rasprodanosti”? Teško je dokučiti, osim ako se publika - u neimaštini - nije rascijepila između Vatre u petak i Bajage s Detourom i Silenteom u subotu.

Zauzvrat, bilo je ugodno koncert Vatre gledati u uvjetima bečkog termina “raspordanog koncerta”, a to znači da nikome nije nedostajalo kisika, prostora i mogućnosti komotnog odlaska na WC. Dapače, jako bih volio da Vatrin “rasprodani” mali Dom sportova s oko 3000 ljudi postane model za buduće “rasprodane” koncerte u Zagrebu, a ne da se gušimo i tiskamo u toru iz kojeg bi i ovce pobjegle glavom bez obzira - piše Aleksandar Dragaš u Jutarnjem listu. No, ostaje činjenica da su istu dvoranu “do krova” nakrcali Psihomodo i Pipsi, ali ne i Vatra. Ispada da si gitaru ipak morao početi blanjati prije rata da bi u 21. stoljeću bio, kako to kaže Rambo Amadeus, mega car. Kukavna nam majka, ako je tako, jer mnogo je uzbudljivije kad Dom sportova rasproda još i danas mlađahan bend, a ne samo izvođači iz stoljeća sedmog.

Čak i u takvoj konstelaciji Vatra nije od jučer. Mali Dom sportova trebao im se dogoditi prije barem pet godina, a ne tek danas. Srećom, ti su dečki tvrdoglavi k'o mazge, uporni k'o bikovi i marljivi k'o konji pa će nastaviti i dalje skupljati ionako već zavidnu kilometražu koja ih je i učinila tako moćnim koncertnim sastavom.

Nakon solidne Grette kao predgrupe, Vatra je s “Tremolom” krenula ravno u glavu da bi prvi dio koncerta završila s “Plimom adrenalina” prije koje su vrhunci bili “Travolta”, “Saturn”, “Svjetla i sirene”. Uslijedio je kratki akustični “predah” sa “Želim biti ti” i “Suncem” nakon kojeg je jrenuo drugi “električni” set. Rastopili smo se na “Vojsci od terakote”, “Kraju” i "Jantaru", plovili s “Mornarskom majicom” i pitali “Ima li budnih”. Uslijedila su dva bisa s prvim singlom u karijeri “Bilo je dobro”, zaraznim “Tangom” i elegantnom “Ruskom” nakon koje smo bili uhvaćeni u “Mišolovku”. Za sam kraj pametno je ostavljena “Vrati se”. Sjajne su to, naglašeno emotivne pjesme i nije čudo da je Vatra zapalila Dom sportova pa se i zborno pjevalo i plesalo i blještalo upaljačima mobitelima pa je na koncu pao i kolektivni selfie s publikom.

Dečki iz Vatre, kojima je pripomogao i uvijeg dragi i veseli Stipe Mađor na trubi, našpanani su do pucanja i masivni, ali i kadri za “nepodnošljivom lakoću” izvedbe, precizni poput švicarske vurice, ali ne i monotoni, energični kad zatreba, nježni kad požele. I bez zanosne klavijaturistice koja je rodila bebu dva dana uoči Doma sportova, Vatra izgleda bolje, a ima i jače pjesme od Killersa koji potpuno nezasluženo krcaju mega dvorane s obje strane Atlantika.

Ali, Pit, ovo nije Amerika nego učmala Hrvatska u kojoj Vatra nakon “Tanga” i Doma sportova i službeno jest postala pripadnicom mainstreama. Ipak, zajedno s Pivom, TBF, Pipsima, Jinxima, Urbanom ili Letom 3 (koji u mali Dom sportova ulaze na proljeće) Dečakov tim nije okosnica srednje struje nego njezina anomalija.

Kad bi Vatra bila okosnicom hrvatskog glazbenog srednjestrujaštva, mogli bismo reći da živimo u normalnoj zemlji. Nažalost, mi predobro znamo tko i što čini hrvatski mainstream. Ne samo u glazbi, nego i u sportu, politici i društvu općenito. Zato smo i dalje tu gdje jesmo, a u takvim okolnostima ne posustati nego ipak doći do davno sanjanog sna i zacrtanog cilja zaslužuje naklon ovog starog dede ma koliko ga ubijala kičma zbog koje bi najradije prestao pohoditi koncerte, ali ne može jer postoji nešto jače i od bolova, a zove se glazba. Ne svaka, no Vatrina aposlutno da.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Glazba



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: