Mali vlakovi
JUTARNJI LIST: Čarobni svijet kolekcionarstva - velika burza malih vlakova u Virovitici
Kad se Goran Denac i njegovi istomišljenici u isto vrijeme nađu na istome mjestu, onda to izgleda ovako: odrasli muškarci zaljubljeno promatraju male vlakove koji jure uz kućice oko kojih se motaju ljudi radeći svakodnevne poslove, dok ih životinje lijeno promatraju - donosi reportažu Jutarnji list.
Radnici utovaruju ugljen, drugi istovaruju, pilari pile drvo i ubacuju ga u kola koja se voze prema gradu. Svaka kuća pokraj zida ima naslagane cjepanice, koje se u šumi dodatno cijepaju. Dok jedni čekaju autobus, drugi se u njemu voze u suprotnom smjeru, patke pretrčavaju cestu... Ukupno je tu oko 400 detalja. Drugi prizor su gradske vizure, trećim dominira obnovljeni dvorac Dore Pejačević...
Sve je vrlo vjerno, ali u minijaturnom obliku.
Mali Orient Express
Točno smo takav prizor zatekli u subotu na Željezničkom kolodvoru Virovitica. Burza malih vlakova, deveta po redu, u Podravini je okupila kolekcionare, maketare i ljubitelje malih vlakova iz Hrvatske i inozemstva. Bio je tu i kolekcionar iz Istanbula koji je po primitku obavijesti o burzi parkirao kamion u Istanbulu i u dva dana prevalio 1500 kilometara do Virovitice, Vjekoslav Filipović iz Svete Nedjelje sa svojom tenkovskom divizijom, Gordan Ilenić, bubnjar koji osim bubnjava najviše voli male vlakiće, Janez Ličen - Slovenac koji u vrtu ima cijelu željezničku liniju...
Burza malih vlakova za njihove je obožavatelje događanje koje se ne zaobilazi. Izostati s burze za njih je ravno tragediji. Nije pretjerano ovako to reći jer kolekcionari su vrlo vjerni svojoj ljubavi. Virovitički su kolekcionari okupljeni u klub Virovitica voli vlakove, a sad su preuzeli i Udrugu Oto Horvat, društvo strojara.
Goran Denac je inicijator okupljanja maketara i otvaranja Muzeja malih vlakova, koji izlaže oko 3500 predmeta iz njegove zbirke. U Muzeju se uz razgled minijaturnog Orient Expressa, Hellas Istanbula, nekadašnjeg Mimare i mnogih drugih legendarnih vlakova, može i ručno upravljati željeznicom te putem tableta (zahvaljujući maloj kameri na lokomotivi) pratiti vožnju kroz tunele...
Ovaj strastveni kolekcionar je viši medicinski tehničar, bacc. sestrinstva i radi u virovitičkoj bolnici na odjelu traumatologije. Tu se doselio iz Varaždina prije 12 godina, udao se, kaže, za Slatinčanku, ima dvoje djece i današnja su događanja rezultat 34 godina predanosti kolekcionarstvu malih vlakića.
On je autor najveće europske izložbe vlakića, koja je godinama otvorena na prvom katu zgrade HŽ-a u Virovitici. - Baka i djed su živjeli uz željeznički kolodvor, još i danas se živo sjećam stare parnjače, moje prve ljubavi. Počeo sam sa sakupljanjem i to te obuzme. Nikad nisam želio drugi poklon nego vlakić, moji su to znali i toga se pridržavali pa sam i kao mali već imao već lijepu kolekciju - govori Goran, danas ponosni vlasnik oko 3500 modela.
Cijela je kolekcija bila pospremljena u podrumu obiteljske kuće da bi danas imala svoj dom na prvom katu Željezničkog kolodvora. Goranu je to omogućio Sindikat željezničara. - Želio sam kolekciju izložiti, pitao sam na kolodvoru i pristali su. Dobio sam dvije sobe, ali mic po mic i evo nas nakon četiri godine na cijelom katu. Ovo je jedina izložba malih vlakova na kolodvoru u Europi. Svi se ostali guraju u velike hale i kad voditelji velikih klubova dođu k nama, padnu na guzicu. Pred vratima pravi vlak, unutra njegova minijaturna kopija - govori.
Pomoć HŽ-a
Budžet jednog europskog kluba je oko 7000 eura mjesečno, a virovitički se kolekcionari snalaze. Stvari im olakšava HŽ putnički promet, HŽ cargo i HŽ infrastruktura. HŽPP u subotu je, kao svoj doprinos burzi, omogućio 40 posto jeftinije povratne željezničke karte za posjetitelje, ma odakle došli. Također, sve grupe djece koje žele doći u Muzej dolaze sa 75 posto jeftinijom kartom.
Željezničari vole svoje podstanare i u tijeku su pregovori za gradnju vrtne željeznice u dvorištu kolodvora. Izložaka je toliko da je zbog limita prostora danas izloženo samo pola kolekcije.
Kolekcionarstvo malih vlakova nije jeftin hobi. - Osiguranje je zbirku procijenilo na 1,6 milijuna kuna - govori Goran. Jasno, to ne znači da je medicinski brat toliko uložio u zbirku. U kolekciji ima izložaka vrlo vrijednih zbog njihove autentičnosti i starosti. Za sigurnost se ne trebaju bojati jer prvi su im susjedi virovitički policajci.
Ljubitelji malih vlakova dijele vrlo sličnu svakodnevicu: odrade posao najbolje što mogu da mu se ne moraju vraćati u slobodno vrijeme, kod kuće ih čekaju beskrajno strpljive žene s razumijevanjem za njihovu strast prema vlakićima. - One čekaju kad će im muževi odrasti, svjesne da se to neće dogoditi - smije se Goran i dodaje: - Revno se pretvaraju da vjeruju kad im ponavljamo da smo veći dio maketa dobili na poklon - smije se krivac za virovitičko događanje, Goran Denac.
Ono na što se žene kolekcionara malih vlakića trebaju pripremiti jest to da će gotovo u 100 posto slučajeva i njihova djeca krenuti očevim stopama. Goranova već jesu. Njihovi školski prijatelji, kao nekad i vrtićki, dolaze u Muzej na radionice maketarstva, a kolekcionari nerijetko i sami navrate u školu ili vrtić. - I sami smo se u vlakiće zaljubili još kao djeca.
Gosti izložbe su bili i momci, Boris i Siniša, koji izrađuju 3D printove vlakova koji odlaze na smetlište i crtaju lokomotive koje čekaju rezanje. Printaju ih u 3D obliku kako bi se prema njima izradile makete. - Mnoge od tih modela naša djeca neće imati priliku vidjeti, a ovako će biti spašena od zaborava - govori Goran Denac.
Ručno bojanje
Kad netko kaže da se bavi maketarstvom ili kolekcionarstvom malih vlakova, zapravo se najmanje bavi baš vlakovima. - Maketa je cijela slika. Na njoj ima stotinjak vrlo malih figura i svaku treba ručno obojati. Također, sve, do zadnje linije, treba biti autentično vremenu o kojem govori maketa - pojašnjava Goran Denac.
Iako je u Muzeju gužva, Gordan Ilenić začudo je sam u sobi. On je poznati podravski bubnjar koji je svirao u raznim bendovima, najpoznatiji je bio Pik zibner. Upravo radi na velikoj maketi šumske, uskotračne željeznice u mjerilu 1:45. - Ovakve su željeznice nekad postojale na ovom području i cilj nam je spasiti ih od zaborava - kaže. Na ovoj maketi radi pola godine i još mu dva do tri mjeseca treba da završi. - Satima mogu raditi na maketi, ovo mi je baš za dušu - kaže roker-maketar.
Onome tko nije vidio maketu željeznice teško je predočiti svu veličinu malih predmeta.
Slovenac Janez radi uredski posao i prvi je put na burzi, a bavi se rjeđom i skupom izradom vrtnih modela željeznice u omjeru 1:22. U njegovoj je kolekciji puno unikata, među kojima je i lokomotiva Reagan, koja se prema licenci General Motorsa radila u Đuri Đakoviću. I motorni vlak zvani kanarinac dio je njegove kolekcije. - Bilo ih je 27, a svi u jarkim bojama, neki i danas voze po lokalnim, slovenskim prugama. Za izradu jednoga treba mi više od godinu dana. U kolekciji imam četiri lokomotive, bezbroj teretnih vagona, nekoliko putničkih i 120 metara otvorene pruge u vrtu - govori Janez kojemu su, kaže, vlakići ljubav iz djetinjstva. Njegovi su modeli jedini na cijelom ovom zemljopisnom prostoru. - Kupuju se gotovi modeli za vrt koji nemaju veze s našim podnebljem - kaže Goran Denac.
Autići i tenkići
Osim vlakića, izlagani su mali automobilići, ali i tenkovi Vjekoslava Filipovića, informatičara. - Kad sam bio klinac, prijatelj je iz Njemačke dobio model tenka u koji sam se zaljubio i rekao sebi da ću ga i ja imati kad odrastem i evo ih - govori Vjekoslav, pokazujući nam svoje modele tenkova na daljinsko upravljanje. - Ima ih sa svakojakim dodacima - s kamerom, kuglicama koje svijetle pri noćnom pucanju, iz auspuha mu ide dim, kupola se pomiče u svim smjerovima. Nemojte reći mojoj supruzi, ali osnovni model, koji ja potom nadograđujem, košta od 150 eura na više, a kad ih zgotovim, vrijede oko 2000 eura - govori Filipović, koji svoje tenkove ne želi prodavati, radi ih samo sebi za dušu, kaže. Najzanimljiviji u njegovoj kolekciji je tenk iz 1978. godine proizveden u bivšem DDR-u, Istočnoj Njemačkoj.
Među kolekcionarima nema žena, što Goran Denac tumači na sljedeći način: - Otto Horvat, svjetski čovjek i modelar vlakova prema kojem naša udruga nosi ime, govorio je sedam jezika i imao sedmero djece. Činjenica da je sve to uspijevao hendlati i otvarati firme diljem svijeta znači da je žena morala skroz na sebe preuzeti drugi dio kolača, podnijeti teret - zaključuje Goran Denac.
Za svoj je Muzej malih vlakova dobio i vrijedno priznaje. Udruga hrvatskih putničkih agencija i turističkog časopisa Way to Croatia Muzeju je dodijelila nagradu Simply the best u kategoriji Kultura - zbirke i izložbe.
