ZAGREB, 6. travnja - Dramski tekst “Kvetch” Stevena Berkoffa u zagrebačkoj Gavelli Dražen Ferenčina režirao je onako, za domaći kontekst, prosječno solidno – piše današnji Jutarnji list.
Berkoff je stari lisac, plodan pisac i glumac, a njegovi su komadi tehnički perfektni, logični i logoreični. To je u biti bulevarski teatar, ali koji pokreće diskretni cinizam. U programskoj knjižici ove predstave nigdje ne stoji da je “Kvetch” takozvani queer tekst, u kojem su dva glavna lika latentni sredovječni homoseksualci koji se izvrgnu u realizirane pošto im se obojici raspadne brak.
Dakako, poanta je da su oni emocionalni invalidi, pa im je od žene gora kazna jedino “muž”. Petero je likova, koji osim replika, u offu, za publiku, izgovaraju i igraju i svoje misli. Ta opozicija izrečeno/neizrečeno iznimno je kazališna. Glumcu, ako je iole motiviran i svjež, ona nudi mnogo prostora, a ovdje on je iskorišten polovično.
Naime, gluma je odviše karikaturalna, pa ono što je doista smiješno ali i strašno, prečesto završi kao puki geg. Predstava je napravljena u koprodukciji s Kazalištem Virovitica, pa u njoj nastupaju i tri tamošnja glumca. Dvoje su tamošnji veterani, Blanka Bart Hajoš i Ivan Golub, umjetnici bez Akademije ali vrlo iskusni, i u ovoj predstavi bolji i staloženiji od kolega s Akademijom, Enesa Vejzovića i Janka Rakoša. Peta je u predstavi Helena Minić, apsolventica glume na sarajevskoj akademiji, koja se u Virovitici, sportskim žargonom rečeno, kali.
Enes Vejzović igra Franka, kućedomaćina, poluinteligentnog, samoživog kukavicu kojem se brak raspada. Vejzović je ekspresivan ali pretjerano, komičan ali i napadno komičan, što pak nije dobro. Janko Rakoš, u ulozi kompića s posla, nešto je uvjerljiviji, zapravo vrlo dobar, no pretkraj i on pretjeruje. Helena Minić igra Frankovu ženu Donnu vrlo koncentrirano, s ponešto suvišnih gesti.
Ivan Golub ima tužan, vrlo izrađen glas, rošavo lice i ponešto sporu mimiku, a Helenina ljubavnika igra prilično duhovito. Posrijedi je zapravo odličan glumac koji očito predano radi, ali u provinciji, pa mu to dođe kao da igra u Hrvatskom dragovoljcu. Blanka Bart Hajoš smirena je glumica koja ima onako precizno moduliran glas, poput profesorice, a izdiže je iznad, primjerice zagrebačkog prosjeka, to što žuri i ne razbacuje se gestama.
